Autori istraživanja kažu da njihova otkrića upućuju na to da čak i uz globalno zagrijavanje od 1,5 °C, što je najambiciozniji cilj prema globalnom Pariškom sporazumu o klimi, ledena ploča zapadne Antarktike može biti osuđena na kolaps.
Geni posebne vrste hobotnica sadržavaju ”zapise” o otapanju ranije antarktičke ledene ploče, a saznanja povećavaju strahove od toga što bi sljedeće otapanje moglo donijeti, piše britanski Guardian.
Duboko u DNK-u antarktičke Turquetove hobotnice naučnici su možda otkrili glavni trag o budućoj sudbini ledenog pokrivača kontinenta – što budi strahove da bi globalno zagrijavanje moglo uskoro pokrenuti brzo otapanje.
Naučnici koji se bave klimom pokušavaju otkriti je li se ledena ploča potpuno urušila tokom zadnjeg “međuledenog” razdoblja prije oko 125.000 godina, kada su globalne temperature bile slične današnjima.
Ledena ploča sadrži dovoljno vode da podigne razinu mora za 3 do 4 metra uz strah da bi je globalno zagrijavanje moglo uskoro gurnuti prema brzom otapanju, što bi zabetoniralo porasli nivoi mora tokom stoljeća.
Tim od 11 naučnika, uključujući biologe, genetičare, stručnjake za ledenjake, računalne znanstvenike i modelare ledenih ploča, proučavao je genetiku Turquetove hobotnice, vrste koja živi oko antarktičkog kontinenta oko četiri miliona godina.
Genski uzorci uzeti su od 96 hobotnica prikupljenih tokom tri desetljeća s cijelog kontinenta.
DNK hobotnice sadrži zapise o prošlosti, uključujući kako i kada su se različite populacije kretale i miješale, razmjenjujući genski materijal.
Naučnici su otkrili jasne znakove da su se prije oko 125.000 godina neke populacije hobotnica na suprotnim stranama ledene ploče zapadne Antarktike pomiješale, a jedini vjerojatni put bio je morski put između južnog Weddellova mora i Rossova mora.
To se moglo dogoditi samo ako se ledena ploča potpuno urušila, rekla je dr. Sally Lau, genetičarka sa Univerziteta James Cook koja je vodila istraživanje.
Rekla je da se informacije o promjenama u DNK-u hobotnice mogu koristiti kao sat, omogućujući da se tačno odredi razdoblje kada su se hobotnice u južnom Weddellovu moru i Rossovu moru miješale.
Profesor Nick Golledge, koautor istraživanja sa Univerziteta Victoria u Wellingtonu na Novom Zelandu, rekao je da je razlog za veliku zabrinutost to što kada ledena ploča dosegne prekretnicu, topljenje postaje “samoodrživo” i nastavit će se najmanje stoljećima.
Rekao je da je ruta koju su hobotnice koristile otprilike 1500 do 2000 metara ispod vrha sadašnjeg ledenog pokrivača. Taj bi kanal bio dubok oko hiljadu metara, ali plići bliže ivici.
To je velik dio oceana i značajan morski put kroz koji organizmi mogu proći, rekao je.
Rekao je da u posljednja dva desetljeća stopa gubitka leda na zapadu Antarktike raste.
Prema zadnjoj procjeni UN-a, temperature tokom posljednjeg međuledenog razdoblja bile su između 0,5 °C i 1,5 °C toplije od razdoblja neposredno prije industrijske revolucije.
Nivo mora bila je između pet i deset metara viša nego danas.
Autori istraživanja hobotnica kažu da njihova otkrića upućuju na to da čak i uz globalno zagrijavanje od 1,5 °C, što je najambiciozniji cilj prema globalnom Pariškom sporazumu o klimi, ledena ploča zapadne Antarktike može biti osuđena na kolaps.
Profesor Nathan Bindoff, oceanograf i stručnjak za Antarktiku na Univerzitetu Tasmanije, rekao je da uz tako visoke razine mora naučnici vjeruju da je topljenje ledene ploče zapadne Antarktike moralo pridonijeti porastu nivoa mora.
Bindoff, koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da je korištenje DNK-a hobotnice posljednji način na koji bi pomislio dobiti dokaze o velikim promjenama nivoa mora koje proizlaze iz kolapsa ledene ploče zapadne Antarktike.
U najnovijem izvješću UN-a o klimi, prema Bindoffu, upravo je veza visoke razine mora s ledenim pokrovom zapadne Antarktike jedno od najneizvjesnijih područja.
Rekao je da oko 670 miliona ljudi trenutno živi u nizinskim područjima širom svijeta, a daljnjih 65 miliona u malim otočnim državama.
Ovo istraživanje još je jedan dokaz koji smanjuje neizvjesnost o tome kako se ova ledena ploča razvijala u prošlosti i to je ključno za naše razmišljanje o budućnosti.
Profesor Richard Alley, vodeći stručnjak za ledenu ploču na univerzitetu Penn State, rekao je da, iako postoje dokazi da se ledena ploča urušila prije više miliona godina, još uvijek nisu sigurni je li ledena ploča otopljena tokom posljednjeg međuledenog razdoblja.
Opisao je istraživanje hobotnice kao “zanimljivo i važno” i rekao da je ojačalo argumente za gubitak ledenog pokrivača tokom posljednjeg međuledenog razdoblja. (Zimo.hr)
