Ponedjeljak, 26. Jula 2021.
Tuzlanski.ba logo

Jezgro Zemlje postaje deblje na jednoj strani, a naučnici ne znaju zašto

Preuzmite sliku

Popularno

U središtu naše planete pojavio se misterij. Naučnici ga mogu detektovati jedino putem analize seizmičkih valova koji prolaze kroz njegovu čvrstu željeznu unutrašnju jezgru. Iz nekog se razloga valovi kroz jezgru kreću puno brže kada putuju između sjevernog i južnog pola nego kada prolaze preko ekvatora.

Stručnjaci već desetljećima znaju za ovu anomaliju, ali nisu mogli objasniti šta je tačno uzrokuje. Prema najnovijem istraživanju, tokom kojeg su naučnici koristili simulacije rasta jezgre tokom posljednjih milijardu godina, odgovor bi mogao ležati u postepenom iskrivljenju, odnosno asimetričnom rastu unutrašnje jezgre, pri čemu se na jednoj njenoj strani brže formiraju novi kristali željeza nego na drugoj.

  • Asimetričan rast

    “Strujanje tekućeg željeza u vanjskoj jezgri odvodi toplinu iz unutrašnje jezgre, što uzrokuje njeno hlađenje. Dakle, to znači da je vanjska jezgra odnosila više topline s istočne strane (pod Indonezijom) nego sa zapadne (pod Brazilom)“, rekao je za Live Science seizmolog Daniel Frost sa univerziteta Berkeley.

    Stručnjaci navode kako ovaj asimetrični rast ne znači da je unutrašnja jezgra deformisana ili da može doći do neuravnoteženosti. Polumjer unutrašnje jezgre u prosjeku svake godine raste ravnomjerno za oko 1 milimetar. Sila gravitacije ispravlja asimetričan rast kristala na istočnoj strani jezgre potiskujući nove kristale prema zapadu. Tamo se kristali skupljaju u rešetkaste strukture koje se protežu duž osovine sjever-jug. Te kristalne strukture, poredane paralelno sa Zemljinim polovima, seizmičke su autoceste koje omogućuju da seizmički valovi brže putuju u tom smjeru.

    No, što je točno uzrok tome?

    Šta uopće uzrokuje ovu neravnotežu u unutrašnjem jezgru? To je teško reći, a da se ne pogledaju svi ostali slojevi naše planete, rekao je Frost.

    “Na svaki sloj utiče i ono što se nalazi iznad i ono što se nalazi ispod njega. Unutarnja jezgra polako se hladi i širi iz tekuće vanjske jezgre, poput snježne grude koja se povećava kotrljanjem. Vanjsku jezgru zatim hladi plašt iznad nje. Ako želimo postaviti pitanje zašto unutarnja jezgra brže raste s jedne strane nego druge, moramo se također pitati zašto je jedna strana plašta hladnija od druge”, kazao je Frost.

    Za to bi pak mogle biti djelomično odgovorne tektonske ploče, smatra Frost. Naime, kada hladne tektonske ploče zaranjaju duboko ispod površine Zemlje tokom procesa subdukcije (podvlačenje jedne ploče pod drugu) pritom hlade plašt koji se nalazi ispod njih. No, stručnjaci i dalje ne znaju pouzdano može li hlađenje plašta na taj način uticati na unutrašnju jezgru.

    Jednako je upitno može li jednostrano hlađenje jezgre utjecati na Zemljino magnetsko polje. Naime, magnetsko polje nastaje zbog strujanja tekućeg željeza u vanjskoj jezgri, na što ipak utiče gubitak topline iz unutarnje jezgre. Ako unutarnja jezgra gubi više topline na istočnoj strani, tada će se vanjska jezgra više pomicati prema istoku, rekao je Frost.

    “Pitanje je utiče li to na snagu magnetskog polja”, dodaje seizmolog.

    Istraživanje naziva Dynamic history of the inner core constrained by seismic anisotropy objavljeno je u časopisu Nature Geoscience. (Index.hr)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje