Indija će u pojačati međunarodnu svemirsku utrku te lansirati niskobudžetnu misiju na Mjesec kako bi postala tek četvrta zemlja koja je uspješno sletjela na Zemljin prirodni satelit.

Samo pet dana prije 50. godišnjice prvog slijetanja na Mjesec, Chandrayaan 2 ili Mjesečeve kočije 2, bit će lansiran s tropskog otoka države Andhra Pradesh nakon desetljeća dugog razvijanja.

Misija će pokazati koliko je napredovalo putovanje svemirom od “velikog koraka za čovječanstvo” Neila Armstronga i misije Apolla 11.

Indija je potrošila oko 140 miliona dolara kako bi osposobila Chandrayaan 2 za let dug 384.400 kilometara iz svemirskog centra Satish Dhawan na Mjesečev južni pol, gdje bi misija trebala sletjeti 6. septembra.

SAD je na 15 misija Apolla, uključujući šest koje su sletjele na Mjesec, potrošio oko 100 milijardi dolara u današnjoj vrijednosti novca.

Kineska Mjesečeva letjelica Chang’e 4 sletjela je na Mjesec u martu, što je koštalo oko 8,4 milijarde dolara.

Rusija, prva zemlja koja je organizovala uspješno slijetanje na Mjesec bez čovjeka 1966., potrošila je, preračunato u današnje vrijednosti, preko 20 milijardi dolara na misije 1960-ih i 1970-ih.

Gotovo svi dijelovi Chandrayaana-2 dizajnirani su i izrađeni u Indiji.

Indija će upotrijebiti svoj najmoćniji raketni lanser GSLV Mk III koji će lansirati 2,4 tone težak orbiter koji ima rok trajanja otprilike godinu dana.

Svemirska letjelica će prenijeti 1,4 tone tešku platformu za slijetanje Vikram koja će, ipak, prenijeti 27 kilograma težak lunarni rover Pragyan na ravnicu između dva kratera na Mjesečevom južnom polu.

Direktor indijske Organizacije za istraživanje svemira (ISRO) K. Sivan rekao je da će Vikramovo završno slijetanje, koje će trajati 15 minuta, biti “najnapetiji trenuci jer nikada nismo pokrenuli tako kompleksnu misiju”.

Sivan je rekao da će Misija tražiti znakove vode i “fosilne zapise ranog Sunčeva sistema”.

Usprkos relativno malom budžetu, postavlja se pitanje zašto Indija kreće u osvajanje Mjeseca, a zemlja se još uvijek bori s glađu i siromaštvom.

Ali nacionalni ponos je u igri. Premijer Narendra Modi obećao je poslati ljudsku misiju u svemir do 2022.

Većina stručnjaka kaže da su geostrateški ulozi mali, ali da indijski niskobudžetni model može “osvojiti” sektor komercijalnih svemirskih letova.

Temeljno pitanje koje bi trebali postaviti sebi u ovom kontekstu nije treba li Indija pokrenuti tako ambiciozne svemirske poduhvate, već može li sebi Indija priuštiti njihovo ignorisanje, rekao je K. Kasturirangan, bivši direktor ISRO-a.

Indijska je težnja da bude među liderima u istraživanju svemira, dodao je.

Analitičar Rajeswari Pillai Rajagopalan rekao je kako će Chandrayaan-2 poboljšati indijsku reputaciju “u vremenu kada globalni i pogotovo azijski svemirski programi postaju sve kompetitivniji”.

Scott Hubbard, bivši visokopozicionirani istraživač NASA-e, sada zaposlen na Stanfordu, istražio je isplativost indijskog orbitera za Mars u poređenju sa američkom misijom Maven.

Iako su oba programa pokrenuta 2013., procjenjuje se da Maven košta deset puta više, ali indijski Mangalayaan ima rok trajanja samo godinu dana.

Neophodno je bilo da američka misija traje dvije godine. To je velika razlika u cijeni, kaže Hubbard.

Maven može nositi 65 kilograma opreme sa sofisticiranijim instrumentima, a Mangalyaan samo 15.

Dakle, dobiješ ono što platiš, zaključio je Hubbard. (Tuzlanski.ba)