S obzirom na to da na Marsu trenutno “boravi” nekoliko letjelica ljudskog porijekla naučnici će, ako pronađu bilo kakve tragove života, prvo morati dokazati da su oni zaista izvanzemaljskog porijekla.

Naučnici koji istražuju svemir slažu se u jednoj stvari – negdje tamo vani sigurno postoje tragovi života. Koliko će im biti potrebno da ga pronađu i u kakvom obliku, to je već druga stvar.

No naučnik sa Univerziteta Cornell upozorava kako bi život, ako ga i kad ga otkrijemo u svemiru, zapravo mogao biti prilično razočaranje. Profesor Christopher Mason sa Univerziteta Cornell, tvrdi kako postoji mogućnost da život koji bude pronađen, svoje izvorište zapravo ima na Zemlji i to u NASA-inom laboratorijima.

U svom članku za BBC, Mason je napisao kako uprkos strogim higijenskim uslovima koji vladaju u NASA-inim laboratorijima, postoji mogućnost da svemirske letjelice poput rovera Perseverance, sa Zemlje u svemir ponesu mikrobe i tako “zaraze” druge planete životom.

Gotovo je nemoguće dobiti svemirsku letjelicu bez ikakve biomase, napisao je Mason. Mikrobi su prisutni na Zemlji milijardama godina i nalaze se posvuda. U nama, na našim tijelima, ali i svuda oko nas. Neki se mogu uvući i u najčišću sobu.

Čak je proveo dva istraživanja u kojima je istakao kako su neki organizmi koji žive na Zemlji toliko izdržljivi da mogu preživjeti stroge procese čišćenja, ali i put na Mars. Pokazao je i kako brzo mikrobi mogu rasti kad se nalaze u svemirskim uslovima.

Izgleda da čiste sobe mogu poslužiti za evolucijski selekcijski proces, koji odvaja najizdržljivije mikrobe, koji potom ujedno imaju najveću šansu preživjeti put na Mars, napisao je Mason.

Dodao je da bi, ako se takvi mikrobi pojave na Marsu, to bio slučaj nehotičnog širenja života.

Upozorio je kako mikrobi mogu napraviti veliku štetu, ako dođu u novi ekosistem, ali i biti velika prijetnja zdravlju astronauta.

S obzirom na to da na Marsu trenutno “boravi” nekoliko letjelica ljudskog porijekla naučnici će, ako pronađu bilo kakve tragove života, prvo morati dokazati da su oni zaista izvanzemaljskog porijekla.

Ljudi će, jednom, doći do Marsa, noseći sa sobom koktel mikroba koji živi na našim i u našim tijelima. Ti će se mikrobi vjerovatno prilagoditi, mutirati i promijeniti. A mi ćemo moći učiti od njih. Cijeli taj proces mogao bi učiniti život na Marsu podnošljivijim za sve one koji će tamo putovati, jer će se jedinstveni genom, koji je prilagođen Marsu, mogao biti sekvencioniran i poslan nazad na Zemlju na dodatno istraživanje. Uzimajući u obzir sve planirane misije na Mars, nalazimo se na ivici nove ere interplanetarne biologije, u kojoj ćemo učiti o prilagođavanju organizma na jednom planetu i primijeniti to što smo naučili na drugi, zapisao je Mason te dodao kako će “s vremenom, pažljivo i odgovorno širenje života postati jedini način za očuvanje života, a to je korak koji moramo napraviti u sljedećih 500 godina”. (Zimo.hr)