Iako su Venera i Zemlja slične po masi, promjeru, gustoći i udaljenosti od Sunca, evolucijski putovi su im se dramatično razišli.
Zemlja je svijet oceana, s vodom koja pokriva oko 71 posto njene površine. Venera, naš najbliži planetarni komšija, ponekad se naziva našim blizancem zbog slične veličine i stjenovitog sastava, no iako je njegova površina danas spržena i gola, mnogi se pitaju da li su i Veneru nekada možda pokrivali oceani.
Prema najnovijem istraživanju, odgovor je "ne".
Naučnici su, na temelju kemijskog sastava njene atmosfere, odredili sadržaj vode u unutrašnjosti planete, što je jedan od ključnih pokazatelja da li su ili ne na Veneri nekada postojali oceani.
Zaključili su da je unutrašnjost planeta sada veoma suha, što ide u prilog ideji da je Venera ostala sasušena nakon razdoblja u svojoj ranoj historiji kada se površina sastojala od otopljenog stijenja magme - i od tada ima sprženu površinu.
Voda se smatra neophodnim sastojkom za stvaranje života, stoga zaključci u studiji sugerišu da Venera nikada nije bila nastanjiva. Podaci tog istraživanja ne podržavaju raniju hipotezu da je Venera ispod svoje površine imala rezervoar vode - ostatak izgubljenog oceana.
Vulkanizam, uslijed kojeg se u atmosferu planeta ispuštaju plinovi, omogućuje nam odgonetnuti unutrašnjost stjenovitih planeta. Kako se magma uzdiže iz srednjeg sloja planeta, poznatog kao plašt, na površinu, tako ispušta plinove koji se nalaze duboko u unutrašnjosti.
Više od 60 posto vulkanskih plinova na Zemlji čini vodena para, što je dokaz da je unutrašnjost bogata vodom. Znanstvenici su izračunali da vodena para ne čini više od samo šest posto plinova ispuštenih u erupcijama na Veneri, što upućuje na osušenu unutrašnjost.
Mi smatramo da bi nastanjiva prošlost podrazumijevala da je Venerina unutrašnjost sada bogata vodom (...) hemijski sastav atmosfere ukazuje da se u vulkanskim erupcijama na Veneri oslobađa vrlo malo vode, što nam govori da je unutrašnjost planeta - izvor vulkanizma - suh, objasnila je doktorandica na Institutu za atronomiju Univerziteta Cambridge Tereza Constantinou.
Prema njenim riječima, Venera ima dugotrajnu suhu površinu i nikada nije bila nastanjiva.
Venera je drugi planet od Sunca, a Zemlja treći.
Prisutna su dva vrlo različita narativa o vodi na Veneri: jedan govori o umjerenoj klimi na Veneri tokom milijardi godina, s površinskom tekućom vodom, a drugi tvrdi da vrela Venera u svojoj ranoj fazi nastanka nikada nije mogla kondenzirati tekuću vodu, dodaje doktorandica.
Iako su Venera i Zemlja slične po masi, promjeru, gustoći i udaljenosti od Sunca, Constantinou ističe da su im se evolucijski putevi dramatično razišli.
Uslovi na površini Venere su ekstremni u odnosu na Zemlju, s atmosferskim pritiskom koji je 90 puta veći, površinskom temperaturom od oko 465 stepeni Celzijusa i toksičnom atmosferom s oblacima sumporne kiseline.
