Neki Nobelovci imali su sve petice u školi od samog početka. No, neki su markirali, bili izbačeni iz škole i imali dileme oko svoje budućnosti.
Možda najpoznatiji dobitnik Nobelove nagrade, Albert Einstein, bio je nekada prosječan student na Politehničkom fakultetu u Cirihu, koji se danas zove ETH Zürich. Mladi Einstein je izbjegavao predavanja, želio je učiti samo fiziku i završio je na pretposljednjem mjestu u svojoj generaciji.
Nakon što je diplomirao, bio je jedini student kojem nije ponuđena pozicija asistenta, navodi se na portalu švicarskog univerziteta.
Einstein je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku.
Frances Arnold, koja je 2018. dobila Nobelovu nagradu za hemiju, također je markirala nakon što je počela školovanje u SAD-u 1960-ih i 1970-ih godina.
"Bila sam nemirna. Jednostavno mi je bilo dosadno i bila sam daleko naprednija od onoga što su druga djeca radila. Učiteljice su mi često davale male projekte poput ukrašavanja učionice i slično", rekla je.
Sa 10 godina dobila je dozvolu da pohađa nastavu iz srednjoškolskih predmeta, poput geometrije, što joj je u početku bilo izazovno. Ali kada su došle tinejdžerske godine, škola joj je postala toliko odbojna da je prestala ići i na kraju bila izbačena.
"Pretpostavljam da me nije zanimalo ono što su nas učili. A ako me i zanimalo, jednostavno bih to naučila sama iz udžbenika. Pa sam uspjela položiti sve ispite uprkos mnogim izostancima", kazala je.
Danas, u dobi od 69 godina, priznaje da njen primjer ne treba slijediti, ali vjeruje da bi škole trebale biti fleksibilnije.
Prevazilaženje izazova
David Card, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2021. godine, također je imao nekonvencionalne obrazovne početke.
"Ne znam gotovo nikoga na doktoratu iz ekonomije ko ima biografiju poput moje, ko je pohađao seosku školu", rekao je.
Rođen na farmi u Kanadi 1950-ih, bio je upisan u malu školu s jednom učionicom, gdje je jedna učiteljica podučavala oko 30 učenika različitih razreda.
– Učiteljica je provodila neko vrijeme s jednim razredom, pa s drugim. Tako sam zapravo slušao većinu gradiva nekoliko razreda osim svog. Tako se moglo napredovati jako brzo i lako – kazao je.
Ipak, dodao je da sistem nije bio idealan za učenike kojima je trebala individualizirana pomoć.
Prema Nobelovoj zakladi, i drugi laureati morali su savladati velike akademske prepreke prije nego što su osvojili Nobelovu nagradu.
Prva žena koja je dobila nagradu za ekonomiju, Elinor Ostrom, bila je odbijena kada se prijavila za doktorat iz ekonomije; dobitnica Nobelove nagrade za medicinu 2009. Carol Greider borila se s disleksijom kao dijete; a dobitnik nagrade za hemiju 2015. Tomas Lindahl – pao je hemiju u srednjoj školi.
Skromni počeci
Frances Arnold i David Card počeli su raditi mladi, što smatraju važnim životnim iskustvom.
Arnold je kao tinejdžerica radila kao konobarica, recepcionarka i vozačica taksija.
– Više cijenite ono što vam univerzitetsko obrazovanje može dati, u smislu da dobijete posao koji zaista želite imati cijeli život. Također vas nauči kako organizirati vrijeme – rekla je.
David Card je kombinovao školu i život na farmi od ranog djetinjstva.
– Mislim da tada nije bilo toliko domaćih zadataka. Bilo je puno vremena – kazao je.
– Pomagao sam ocu. Naučio sam voziti traktor kada sam imao oko 11 godina. Svako jutro ustajao bih u pet sati i pomagao mu musti krave, a zatim bih se istuširao i išao u školu – prisjetio se.
Oboje Nobelovaca studiralo je i druge predmete prije nego što su otkrili svoje prave strasti.
Arnold je studirala mašinstvo i aeronautiku prije nego što se posvetila hemiji.
– Nisam bila sigurna šta želim raditi u životu. Odabrala sam mašinstvo jer su imali najblaže uvjete za upis na inženjerske studije – rekla je.
Card je prvo studirao fiziku prije nego što je prešao na ekonomiju.
Uprkos njihovim nekonvencionalnim putevima, oboje su na kraju pronašli svoj put do slave.
