Do sada su novčanice u SAD-u nosile likove skoro isključivo bijelih muškaraca, ponekad bi se zalomila i neka bijela žena, zadnji put prije više od 100 godina. Sada se to mijenja
Portret jedne žene posljednji se put na nekoj dolarskoj novčanici u SAD-u pojavio prije više od sto godina. Bilo je to u 19. stoljeću i bila je to Martha Washington, supruga prvog američkog predsjednika Georgea Washingtona. Od tada do danas na novčanicama su se štampali portreti isključivo bijelih muškaraca. No, to će se sada promijeniti, u neku ruku vrlo dramatično.
Američki ministar finansija Jack Lew saopštio je preko svog glasnogovornika da je komisija koja je nekoliko mjeseci pretresala kandidate za prikazati ih na novoj novčanici od 20 dolara, izabrala legendarnu crnu aktivistkinju Harriet Tubman koja je u 19. stoljeću pomogla nebrojenim crnim robovima da se domognu slobode.
Tim potezom lik bivšeg predsjednika Andrewa Jacksona s novčanice odlazi u istoriju. Uoči izbora za lik na novoj novčanici, ministarstvo finansija već je unaprijed odlučilo da za promjenu tu čast ukaže jednoj ženi, a potom je pozvalo građane da odluče o kome će biti riječ. Na adresu ministarstva pristiglo je milion i pol prijedloga, da bi se izbor konačno sveo na Tubman, Eleanor Roosevelt, Rosu Parks i još nekoliko drugih velikanki iz američke istorije.
Nekoliko nevladinih organizacija snažno je lobiralo za crnkinju, posebno otkako je opsežna anketa na uzorku od čak 350.000 ispitanika pokazala da se za Tubman opredijelilo daleko najviše građana, otprilike jedna trećina. Uz takve argumente ministarstvo financija donijelo je na kraju ovu istorijsku odluku.
Harriet Tubman živjela je od 1822. do 1913. godine. Rođena je u Marylandu i sama kao dijete robova. U djetinjstvu je iskusila i težak rad i bičevanje, čak i takvu ozljedu glave od koje je imala epileptične epizode. U dobi od 27 godina napokon je uspjela pobjeći skupa sa svojom braćom, da bi se potom žestoko posvetila spašavanju što više ljudi koji su bježali od ropstva.
Najmanje 70 obitelji i pojedinaca izvukla je iz američkog robovlasničkog sustava i otpremila ih na sjever. Tijekom Američkog građanskog rata u tajnosti je špijunirala konfederacijski jug kao agent Unije. Bila je i prva žena koja je vodila jedan oružani napad. A osim toga pomagala je i ranjenima kao medicinska sestra.
Za sve te godine nikada nije dobila nikakvu platu, nikakvo priznanje, nikakvu mirovinu. Nakon rata su je izbacivali iz vozova, odnosno vagona koji su bili rezervisani samo za bijelce. Ali, ona se nije predavala. U doba početka borbe za prava žena, nekoliko aktivistkinja ju je pitalo je li zainteresovana pridružiti im se i vjeruje li u ženska prava. A ona im je odgovorila: “Dovoljno dugo sam propatila da bih vjerovala u to.” Tako je postala i sufražetkinja. (express.hr)
