Početkom XVII vijeka, stanovnici Novog svijeta zvučali su isto kao njihovi rođaci s druge strane Atlantskog okeana. Međutim, tri vijeka kasnije, to više nije bio slučaj. Kako je došlo do toga?
Engleski kolonisti uspostavili su prvu trajnu naseobinu u Jamestownu, u Virdžiniji, 1607. godine. Tristotinak godina kasnije (prvi tonski zapis snimio je 1859. godine Edouar-Leon Scott de Martinville ), bilo je očigledno da ljudi koji su živjeli i Novom i „Starom“ svijetu više ne zvuče isto.
S obzirom na vijekove tišine, odnosno nemogućnosti da se te promjene zabilježe, teško je danas utvrditi kako su one nastale. Ipak, stručnjaci kažu da nije sve izgubljeno i da nije teško utvrditi kako je uspostavljena možda i najveća razlika.
Naime, jedan od važnih faktora uspostavljanja razlike u izgovoru je promjena u izgovaranju glasa R. Danas se na američkom tlu on izgovara, a na britanskom ne, pa će tako Amerikanci reći /hard/, a Englezi /ha:d/.
Treba imati na umu da se u jednom trenutku na jugu Engleske, naročito u višim staležima, glas R sve rjeđe upotrebljavao. Ovakav način govora smatrao se otmjenim, pa je postao dio standardizovanog „prihvaćenog izgovora“ – viši slojevi društva su čak angažovali tutore kako bi naučili da govore tako. Takav način govora bio je regionalno neutralan i lako razumljiv, pa se brzo i lako raširio Engleskom i, kasnije, čitavom Imperijom nakon što su britanski vojnici putovali svijetom.
Mnogi stanovnici kolonija su, takođe, govorili tako, prije svega oni koji su živjeli u lučkim gradovima – Bostonu, Ričmondu, Čarlstonu, na jugu zemlje…
Poslije industralizacije i Građanskog rata, kao i početkom XX vijeka, političko-ekonomski uticaj je prešao u druge djelove Amerike: Njujork, Filadelfiju, Pitsburg, Klivlend, Čikago, Detroit itd. Engleska elita imala je sve slabiji uticaj na kulturu i jezik na ovim mjestima, prije svega jer su u njima živjeli doseljenici iz Škotske i Irske, koji su izgovarali jasno R.
Socijalnom interakcijom, sve je više Amerikanaca počelo da izgovara ovaj glas. Naravno, s obzirom na to koliko se jezik brzo mijenja, i danas ima izuzetaka. Tako će se u određenim saveznim državama na jugoistoku SAD-a često čudi /ha:d/. (Nationalgeographic)
