Thomas Silvestrein, nasilni bjelački nacionalista i ubica osuđen na doživotni zatvor, umro je u 67. godini. Smatra se da je u izolaciji proveo više vremena nego ijedan drugi američki zatvorenik – 36 godina. 

Umro je 11. maja u bolnici u Lakewoodu, Colorado, zbog komplikacija nakon operacije srca. Imao je 67 godina. Njegova hospitalizacija je, piše New York Times, bila prvi put da je pušten iz samice od 1987. U međuvremenu je postao utjelovljenje kampanje protiv produžene izolacije kao okrutne i neobične kazne, kakva je osmim amandmanom američkog Ustava zabranjena.

Silverstein je u bolnicu prebačen iz maksimalno sigurnog zatvora u Florenceu, Colorado, koji je Federalni biro za zatvore (BOP) 1994. otvorio za teroriste, serijske ubice, šefove narkobandi i druge koje se smatra nepopravljivima. Upravo je opasnost koja prijeti od zatvorenika poput Silversteina bila glavni poticaj američkim saveznim vlastima da izgrade takozvane supermax zatvore kao što je Florence.

Ekstremni izostanak međuljudskog kontakta koji tamo vlada umanjuje mogućnost za incidente, ali u isto vrijeme izaziva zabrinutost zbog utjecaja potpune samoće na mentalno zdravlje zatvorenika.

Tamo je služio trostruku doživotnu zatvorsku kaznu za ubojstvo dvaju zatvorenika i zatvorskog čuvara iza rešetaka. U zatvor je, pak, prvi put dospio još 1975., ne zbog ubojstva, nego zbog oružane pljačke.

Silverstein “primjer zloupotrebe moći”

Novinar i autor Wilbert Rideau, koji je i sam ju zatvoru zbog ubistva proveo gotovo 44 godine, u članku za New York Times je 2013. napisao da su Silverstein i slični zatvorenici, prkoseći autoritetu i prosvjedujući protiv svoje kazne, postali “primjeri zloupotrebe moći i ponekad i tačka okupljanja za njihove kolege zatvorenike, koji znaju da ih jednog dana može zadesiti ista sudbina”.

Američka unija za građanske slobode (UCLA) također je navela njegov slučaj u svojoj kampanji protiv dugoročne samice kao kazne za zatvorenike.

“Silversteinova djela su odgovorna za uvođenje nove ere u savremenim popravnim ustanovama”, piše Pete Earley, bivši reporter Washington Posta, koji je ovog ubicu intervjuisao za svoju knjigu “Vruća kuća: Život unutar zatvora Leavenworth”.

Silverstein je rođen pod imenom Thomas Edward Conway 1952. u Long Beachu, Kalifornija. Njegova majka Virginia završila je u zatvoru kao tinejdžerica zbog pljačke. Bila je trudna s Thomasom kad se razvela od svog prvog supruga i udala se za Thomasa Conwaya, za kojeg Silverstein tvrdi da je njegov biološki otac. Majka mu se četiri godine kasnije opet razvela i udala za Sida Silversteina, koji ga je posvojio.

Thomasa Conwaya, sada Silversteina, kao dijete su vršnjaci često maltretirali jer su mislili da je Židov. Njegova majka je jednom, prisjeća se, bacila cigle kroz prozor kuće jednog od školskih kolega koji ga je maltretirao nakon što ga je njegov otac potakao da se potuče s Thomasom.

Sa 14 godina završio u popravnom domu, a onda osuđen zbog oružane pljačke

“Takva je moja mama bila. Nije uzmicala. Ako bi neko išao na tebe s palicom, ti bi uzeo svoju palicu i išli biste jedno na drugo”, rekao je jednom Silverstein.

Kad je imao 14 godina, ukrao je auto, potom se potukao s policajcem koji ga je uhvatio, nakon čega je završio u popravnom domu.

Kad je izašao, počeo se drogirati, a onda i krasti kako bi mogao nabavljati heroin. Zbog tri je oružane pljačke 1971. osuđen zajedno s rođakom i biološkim ocem.

Prvo je završio u zatvoru San Quentin u Kaliforniji, a potom u Leavenworthu, Kansas, gdje se navodno pridružio zloglasnoj bjelačko-nacionalističkoj zatvorskoj bandi Arijansko bratstvo.

Posebna ćelija u koju je smješten nije imala prozora, a florescentno svjetlo na stropu bilo je uključeno 24 sata na dan kako bi osiguralo stalan videonadzor. Obroke je dobivao kroz otvor u vratima ćelije. Posjeti su bili iznimno ograničeni, a pravo na telefonski poziv je imao samo dvaput mjesečno.

Ubio tri zatvorenika i čuvara

U Leavenworthu je prvi put ubio zatvorenika, Dannyja Atwella, koji je odbio za njega prebacivati heroin unutar zatvora. Osuđen je na doživotni zatvor bez mogućnosti puštanja na uslovnu slobodu i prebačen u drugi zatvor, Marion u Illinoisu. Tamo je zajedno s još jednim zatvorenikom, Claytonom Fountainom, ubio Roberta Chappellea, pripadnika crnačke zatvorske bande D.C. Blacks.

Tokom suđenja, u Marion je prebačen Raymond “Cadillac” Smith, koji je navodno namjeravao ubiti Silversteina iz osvete. Silverstein tvrdi da su zatvorski čuvari znali za to, ali “nisu poduzeli ništa da me zaštite”.

Silverstein i Fountain su, međutim, ubili Smitha, izbovši ga 67 puta improviziranim noževima, nakon čega su vukli njegovo tijelo po zatvoru kao opomenu drugim pripadnicima njegove bande. Silverstein je osuđen na još dvije uzastopne kazne doživotnog zatvora, iako je tvrdio da nije ubio Chappellea, a da je Smitha ubio u samoobrani.

Do 1983. je u zatvoru postao samouki slikar. Te je godine, međutim, ubio zatvorskog čuvara Merlea Cluttsa, izbovši ga 40 puta improviziranim nožem, nakon što se iz lisica oslobodio improviziranim ključem. I ključ i nož mu je dodao drugi zatvorenik. Silverstein tvrdi da ga je čuvar maltretirao i uništavao njegove slike, ali zatvorska uprava nije pronašla dokaze za to.

Provodio 23 sata dnevno u samici u supermax zatvoru

Na kraju je 2005. prebačen u supermax Florence, gdje je 23 sata dnevno provodio u ćeliji veličine sedam metara kvadratnih. Mogao je vježbati sat vremena dnevno na izolovanom dvorištu, a jedina poveznica s vanjskim svijetom bila mu je crno-bijela televizija u ćeliji.

Kaznu uskraćivanja ljudskog kontakta odredio mu je direktor BOP-ja Norman Carlson još 1983., nakon što je divljački nasmrt izbo zatvorskog čuvara.

“Ne znam što je drugo moglo biti učinjeno da se spriječi dalje nasilje od strane čovjeka koji nije imao što izgubiti”, napisao je Carlson u mailu New York Timesu. U to vrijeme nije bilo predviđene savezne smrtne kazne za ubistvo zatvorskog čuvara.

Silverstein je do smrti radio na autobiografiji, a napisao je i niz članaka za novine Prison Legal News i druge.

“Kap, kap, kap, minute, sati, dani, sedmice, mjeseci, godine, stalno kapaju bez kraja ili olakšanja koje se nazire”, opisao je u jednom članku svoje iskustvo u samici.

Posljednji put izvan samice bio 1987.

Posljednji put kad je izašao iz samice, prije nego što je ove godine završio u bolnici, bio je 1987. godine, kad su ga kubanski zatvorenici koji su pokrenuli pobunu u zatvoru nakratko oslobodili.

Silverstein je tvrdio da ga je život u zatvoru promijenio nagore. “Nisam ušao ovamo kao ubica, ali ovdje naučite mrziti. Ludilo je ovdje kultivirano od strane čuvara. Oni hrane zvijer koja čuči u svima nama”, napisao je.

Do 2007. je postao aktivista za mentalno bolesne zatvorenike, tvrdeći u isto vrijeme da mu se mentalno zdravlje u samici – popravilo. “Sad imam više samokontrole, nakon 25 godina joge, meditacije, proučavanja budizma i tečaja kontrole bijesa”, rekao je za lokalni portal Westword.

Ipak, samicu je opisao kao kaznu koja je gora od smrtne. “Iako ne pogubljujemo ljude masovno, kao što rade u nekim drugim zemljama, naši lideri pokapaju ljude žive u cementnim grobnicama. Zapravo je humanije pogubiti nekoga nego ga mučiti, godinu za godinom za godinom”, zaključio je.

“Zadivljen sam što nije (postao) potpuno lud (u samici)”, rekao je o njemu urednik Prison Legal Newsa Paul Wright. (Index.hr)