Kada je umjetnik Luciano Garbati napravio skulpturu Meduze koja drži Perzejevu odrubljenu glavu, kao inverziju mita starog stoljećima – feminizam nije nešto što je imao na umu.

Nije ni razmišljao o #MeToo pokretu. Garbati je skulpturu napravio 2008. godine, skoro deset godina prije nego je ovaj pokret postao javan, viralan i globalni.

Garbati je argentinski umjetnik, italijanskih korijena, kojeg je inspirisala skulptura Benvenuta Cellinija “Perzej sa Meduzinom glavom”. U tom radu, Perzej drži meduzinu glavu. Garbati je napravio skulpturu – ali je ‘okrenuo uloge’, stavivši Meduzu u prvi plan – otkrivši ‘ženu iznad čudovišta’, prenosi New York Times u tekstu koji potpisuje Julia Jacobs.

“Meduza sa glavom Perzeja” je proteklih dana nešto o čemu svjetska javnost neprestano priča, a dobila je status simbola trijumfa žrtava seksualnog nasilja. Otkrivena je na Manhattanu, preko puta sudnice Centre Street.

Obavijest za medije povodom otkrivanja ove statue postala je “ikona pravde”, a mjesto njenog otkrivanja ima posebnu simboliku. Upravo u toj sudnici je suđeno osobama okrivljenim za seksualno nasilje, Harveyju Weinsteinu, holivudskom producentu, između ostalih, prenosi N1.

Postavljena u središtu parka Collect Pound – Meduza niskog i intenzivnog pogleda u lijevoj ruci drži mač, a u desnom Perzejevu glavu. Glavu je umjetnik dizajnirao po sebi, jer je smatrao da je “prikladan model”.

Prema mitu – Meduzu je silovao Posejdon, a zbog toga ju je kaznila Atina, time što je njenu kosu pretvorila u zmije. Ovime se navodi da je ovaj stoljećima star mit osuđivao žene i pravio od njih krivce za silovanje.

Statua Garbatija će da stoji na ovom mjestu do kraja aprila naredne godine. Njemu su zbog njegove statue pisale brojne žene – koje njegov prikaz mita smatraju katarzičnim.

Ipak, nekim internet komentatorima skulptura nije ispunila očekivanja. Kako se vijest o otkrivanju i simbolici skulpture širila, mnogi su se pitali zašto je namijenjeno #MeToo pokretu i zašto je autor ove skulpture – muškarac.

Drugi se pitaju zašto je njena poruka o seksualnom nasilju, i ako je usmjerena ka tome – zašto nosi glavi Perzeja, a ne Posejdona, svog silovatelja. Neki su imali i negativan komentar koji se tiče njenog izgleda.

Garbati je u intervjuu kazao da je sada Meduza njegov izraz nezavisnosti, čak i vlastiti život kreiran posmatranjem i interpretacijom.

“Na neki način mi je čast što je ova skulptura postala simbol”, rekao je, dodavši da mu je kompletan projekat pomogao da shvati da je i on sam “produkt patrijarhalnog društva”.

Pojasnio je da je ova skulptura i njegov odgovor na Cellinijevu skulpturu, koja prikazuje Perzeja koji ubija Meduzu, a zatim koristi njenu odjsečenu glavu kao oružje, iskorištavajući njen pogled kao oružje, oružje, kojim je ona tim pogledom – pretvarala u kamen.

Garbati je kazao da se izgled Meduze različito prikazivao tokom historije, od zvjerskog do ekstremno lijepog.

Beku Anderson, fotografkinju koji je Garbatiju pomogao da instalira skulpturu uopšte ne muči autorov spol.

“Za mene je uzbudljivo što je umjetnik muškarac. Mislim da se muškarci osjećaju izostavljeno iz #MeToo razgovora, mislim da se boje što to za njih znači”, izjavila je.

Deceniju nakon što je ovaj umjetnik završio ovaj rad – njegovo djelo se počelo širiti društvenim mrežama, a skulptura kao skulptura postala je simbol ženskog bijesa i pokreta #MeToo.

Anderson je Garbatijev rad našla slučajno, na Instagramu, i oduševio ju je. Ona je i sama zainteresovana za mitove i mitske likove kao i koncept “izvrtanja priče”.

Garbati i Anderson su osnovali i Medusa With the Head projekat, te sada prave ovu skulpturu veličine 30 centimetara, koje se prodaju za 750 dolara. Originalna skulptura je viša od dva metra.

“Destabilizacija narativa koji je ispričan na patrijarhalni način je stvarna snaga ovog projekta”, rekla je Andersen.

Također je potvrdila da se minijaturne skulpture jako dobro prodaju online, navodi New York Times.  (Tuzlanski.ba)