Seksualno zlostavljanje djece i maloljetnika je nevjerovatno česta pojava.

Prema Nacionalnoj mreži za silovanje, zlostavljanje i incest (RAINN), 1 od 9 djevojčica i 1 od 53 dječaka mlađih od 18 godina doživjeli su seksualno zlostavljanje od strane odrasle osobe. Daleko je veća vjerovatnoća da će djevojčice biti žrtve seksualnog zlostavljanja; organizacija izvještava da su 82% svih žrtava mlađih od 18 godina žene, a one koje pate od napada i zlostavljanja imaju veću vjerovatnoću da će razviti i probleme mentalnog zdravlja poput depresije, PTSP-a i zloupotrebe droga.

Ovo je priča o tri sestre koje su preživjele indijski bordel, a njihova priča je prvi put objavljena na Medium, piše Your Tango, prenosi Tuzlanski.ba

“Dolazim iz Indije. Država sa glavnim gradom silovanja, Delhijem, u kojoj smo odgojene nas tri sestre. Mjesto gdje moćni rod, muškarci odlučuje šta žene moraju da rade, kada to moraju da rade, kako to moraju da rade i šta treba da nose. Rođeni smo od roditelja kršćana u zemlji u kojoj dominiraju hinduisti, u nefunkcionalnom skupu roditelja. Ne samo da se nisu slagali jedno s drugim, već su se usudili da otvoreno pokažu svoje vanbračne veze. Majka mog oca bila je pola Škotlanđanka, a polu Indijka. Svirala je glasno i jasno klavir tako da su susjedne komšije čule njegov zvuk. Udarala je tim tasterima da utopi kakofoniju koju su stvarali Satsangi i Jagrani – hinduističke molitve i pesme na zvučniku danju i noću – koja se odvijala u obližnjem hramu.

Njene tri unuke sa savršenim govorom bile su izvor ponosa i ona je veličanstveno pokazivala njihov talenat svakoj osobi koja je posjetila. Bila je i razglas za drugu muziku cijelom svijetu je objavila šta se dešavaju između mojih nespojivih roditelja. Moj otac je bio previše lijen da bi izdržavao porodicu. Pokvarila ga je majka kao jedinog sina rođenog nakon dvanaest godina. Novac je morao odnekud doći, pa je moj otac iznajmljivao sobe koje su bile susjedne s našima i nisu mogle biti ograđene muškim gostima koji plaćaju. To je značilo da su muškarci morali slobodno da prelaze privatne prostore poput naših soba u noći da bi došli do kupatila.

Moj djed je bio u vojsci i blagoslovljen sa vojskom sluge da se brine za sve naše potrebe. Bio je odsutan danima kada je moja baka morala da pribegne drugim opcijama da zadovolji svoje seksualne potrebe. Naš ogroman bungalov bio je poznat po sofisticiranim zabavama u plesnoj dvorani kojima je ponosno priređivala. Nastavili su se dok je njen muž bespomoćno ležao u krevetu nakon što je izgubio jednu nogu u ratu, a nakon što ga više nije bilo. Moj otac je bio devet godina stariji od moje majke. Šetao bi se u mraku noći sa prijateljima, koji su njegovu ženu smatrali privlačnom. Nije ih pokušao spriječiti u nedoličnom ponašanju. U stvari, smatrao je za čast kada neko kome želi da udovolji pleše sa njegovom ženom. I moja baka.

Njene divne zabave trajale su do zore. Sljedećeg jutra, na svakom komadu namještaja na kojem se moglo ležati, pronašao bih partnere bez premca. Moja bijela sofisticirana baka također indijska i nije zadovoljila činjenicom da ima tri djevojčice, od kojih dvije nisu bile poštene kao ona. Društvo u cjelini imalo je isti stav. Ma s kim nas je majka upoznala, djevojčice, druga strana bi tužno uzviknula: „Samo tri djevojčice! Nema sina?” “Da, samo tri djevojčice i ponosna sam na njih”, odgovorila bi moja majka.

Bila sam očev sin. Vodio me sa sobom na pecanje i pucanje sa prijateljima koji su me iskoristili. Nasumično je zvao ljude da provedu noć ispred moje sobe. Od mene se očekivalo da se pokrijem i spavam, pazeći da se ništa ne vidi kada sam se uvijala i okretala u krevetu. Bila sam zrelija za svoje godine i proždrljivija, čitala djela poput Millsa i Boona, Danielle Steele i Jefferyja Archera. Da nisam čitala ove knjige, ne bih znala da bračni partneri zapravo treba da budu romantični samo jedno prema drugom. Išla sam u žensku školu samostana i svi moji prijatelji su imali manje kuće sa roditeljima ljubavi koji su noću spavali zajedno i budili se da pošalju svoju djecu u školu ujutro. Moji roditelji jedva da su bili kod kuće. Čak i kada su noću bili kod kuće, nisu spavali u istoj prostoriji.

Moja majka se nekoliko puta svađala s mojim tatom da ukloni muške goste koji plaćaju zbog sigurnosti djevojčica, ali on nije obraćao pažnju. Utučena, bavila se vođenjem taksija na aerodromu sa drugim poslovnim partnerom. Taksi su vozili noću i danju i otvorili našu kuću punu djevojaka za muške vozače koji su ulazili i izlazili na ta vrata u čudnim vremenima. Poslovni partner je morao da prenoći nekoliko puta zbog neobičnih termina smena. Bio je deset godina mlađi od moje mame, i možda baš onaj koji joj je u to vrijeme trebao za sebe i svoje tri kćeri. Jednog dana je uhvatio prodavača povrća kako pokušava da zgrči moju šestogodišnju srednju sestru. Tukao ga je crno-plavim i prijetio mu da se više nikada neće vratiti. Moj otac nikada ne bi uradio tako nešto.

Kuhar bi me pokupio svaki dan sa autobuske stanice poslije škole. Kupio mi je poslastice uz obećanje da će me pustiti da prođem kroz gaćice. Znala sam da je ovo pogrešno, ali nisam znala kome da kažem. Odrastajući u kući punoj muškaraca koji su me slučajno dodirivali u snu ili budnim satima kao da sam leš koji ništa ne osjeća, postala sam hladna i beživotna. Kada sam imala 12 godina, zaljubila sam se u jednog od onih gostiju koji plaćaju, duplo starijih od mene. Radovala sam se što ću ga vidjeti kad se vratim iz škole. Moja majka je shvatila da mi je u očima bljesak i pomislila je da me potajno zlostavlja. Ne, nije ni prstom maknuo. Ali da je htio, mogao je otići do kraja.

S druge strane, moju petogodišnju najmlađu sestru zlostavljao je drugi 32-godišnji muškarac koji je živio u istoj prostoriji. Danas je oženjen i ima dvije ćerke. Kako je mogao da živi sam sa sobom nakon onoga što je uradio, nisam razumeo. Ako postoji Bog, kako ga je mogao pustiti da napreduje sve ovo vrijeme? Ali postoji Bog. Nikada nismo bili silovane. Nikada nismo morale da budemo žrtve neželjenih trudnoća. Nismo počele da pijemo i da se drogiramo kao mnogi gosti koji plaćaju koji su boravili kod nas. Nismo gledali pornić kada su vozači tjerali nas tri u različito vrijeme da vidimo akciju, dok su oni očajnički i bestidno masturbirali ispred nas. Nismo imali sreće da živimo u zaštitnoj čauri dok nismo zakoračili u nesigurni svijet. Naš dom iz djetinjstva bio je živi pakao koji nam je pomogao da cijenimo mjesto koje smo trebali nazvati domom u drugom poglavlju naših života.

Mržnja koju smo mi kao žene iskusile u Indiji pomogla nam je da shvatimo da žena, posebno kada je sama, ne može preživjeti u ovoj zemlji.

Moja majka je sada udata nakon nasilnog braka od 30 godina. Živi sretno u Njemačkoj sa svojim novim partnerom. U pomoć su nam priskočile ekstempore klavirske izvedbe moje bake koje su uključivale nas tri. Usadila nam je talenat za muziku i pjevanje koji nam je pomogao da utopimo tugu, osvojimo priznanja u školi koja su nam donijela priznanje koje nam inače nedostaje, i održala naše samopouzdanje uprkos našim nenormalnim životnim uslovima.

Moje dvije sestre, moj najjači sistem podrške, najveći su pokloni koje su moji roditelji napravili kao par. Sve smo udare,  svaka je blagoslovljena sa parom dječaka i djevojčica mlađih od deset godina koji su se sada sretno nastanili u SAD-u. Vodimo računa da su naša djeca uvijek pred nama i radimo na tome da što duže sačuvamo njihovu nevinost. Niko od nas ne želi da odgaja svoje kćerke u prestonici silovanja i da ih uči da je normalno biti zlostavljan. U početku je bilo teško vjerovati muškarcu. Bilo je teško osjećati se voljenim jer je čulo dodira bilo povezano s nečim odvratnim. Možda se sve te epizode i dalje s vremena na vrijeme vraćaju da nas proganjaju, ali u cjelini, preživjeli smo, osjećamo se življe nego ikad, dovoljni smo.” (Tuzlanski.ba)