Iskusna padobranka i medicinska sestra Joanne McConville (55) danas se bavi motivacijskim govorništvom, piše 24sata

Živi u okrugu Antrim u Irskoj sa suprugom Joeom (61), bivšim instruktorom padobranstva. Prisjetila se stravičnog skoka iz aviona s 2000 metara visine kad joj se padobran nije otvorio.

“Virila sam iz aviona, pogledala šarenilo polja i kuća koje su bile poput sićušnih tačkica ispod nas. ‘Vidimo se dolje’ – viknula sam svom dečku Joeu prije nego što sam iskočila. Kao iskusni padobranac, osjetila sam poznati ushit slobodnog pada. Bila sam sretna, a usto sam vježbala okret od 360 stepeni koji sam u to vrijeme počela učiti”, prisjetila se Joanne objašnjavajući kako se zabavljala u zraku. Dečko Joe joj je čestitao kako je dobro odradila okret.

“Činilo se da smo zaustavljeni u vremenu i smijali smo se jedno drugome. Odjedanput sam vidjela kako mi nešto pokazuje, ali nisam imala pojma šta želi reći. Zatim je povukao uže za padobran i tada sam shvatila koliko smo se približili zemlji. Izbezumljeno sam povukla svoje uže, no istovremeno se aktivirao i moj padobran za slučaj nužde te se zapetljao. Nastala je zbrka. Tlo se kovitlalo ispod mene, zgrade i drveće bili su sve bliže, a pojas mi se omotao oko vrata”, prepričava Joanne objašnjavajući kako je doživjela filmsku scenu u kojoj joj je pred očima prošao čitav život. Sin Aaron tada je imao devet godina, a Matthew svega četiri godine. Mogla je osjetiti njihov topli miris dok ih ušuškava u krevet prije spavanja.

Ironija je bila u tome što nisam ni namjeravala skočiti tog prvog aprila 1995. godine. Samo dvije godine ranije, u junu 1993., prvi sam put u životu skočila sam padobranom kako bih prikupila novac za dobrotvorne svrhe. Tokom nešto manje od sljedeće dvije godine sa klubom Blueskies u okrugu Antrim skočila sam 63 puta. U klubu sam upoznala Joea, instruktora padobranstva, a u septembru 1994. postali smo par – nastavila je Joanne objašnjavajući kako joj je kao samohranoj majci koja radi puno radno vrijeme kao njegovateljica, skok padobranom donio navalu uzbuđenja i adrenalina zbog kojeg se osjećala puno bolje.

Nesretnog poslijepodneva u klub je navratila sasvim slučajno jer je obavljala sitne poslove po gradu. Tada ju je Joe zamolio da mu se pridruži u skoku.

“Avion je polijetao samo ako je bio pun, a bilo je slobodnih mjesta, pa sam pristala. Sinove sam ostavila s prijateljima. Na oko 1000 metara visine su iskočili prvi padobranci, na oko 1500 metara drugi, a zatim smo se popeli na oko 2000 metara. Tada smo iskočili Joe i ja, a jednu minutu i 10 sekundi poslije pala sam na tlo brzinom većom od 160 kilometara na sat. Ljudi su trčali i vidjela sam Joea kako trči prema meni. Čula sam vrištanje nalik životinjskom i trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim kako sam to ja” – prepričala je Joanne najgore trenutke u životu.

U međuvremenu se onesvijestila dok su je vozili u bolnicu. Odmah su je prebacili u operacijsku salu. Slomila je lijevu bedrenu kost, zdjelicu, lijevi zglob, kosti lica, uključujući jagodične kosti i čeljust, te je izgubila većinu zuba. Ozlijedila je jetru, imala je frakturu lubanje i izgubila je puno krvi.

“Trebalo je neko vrijeme da zarastu moje fizičke povrede, uključujući ugradnju zubnih implantata, ali Joe i djeca su se brinuli o meni. Dječaci su se trudili shvatiti što se dogodilo, a to je mene i Joea još više zbližilo. Nisam mogla vjerovati kad je već sljedećeg tjedna ponovo otišao skakati padobranom, ali shvatila sam da je to njegov posao i da se mora vratiti gore. Ipak, ja više nikad nisam skočila” – kaže Joanne.