“Nekoliko puta Radovan Karadžić želio je da mi pokaže svoje vještine u polju energetskog liječenja. Prvi je bio 23. januara 2015. godine, tokom trećeg od 12 četverosatnih razgovora koje smo vodili između oktobra 2014. i novembra 2016. godine”, navodi novinarka Jessica Stern u članku objavljenom u magazinu NY Times pod nazivom “Zašto sam dozvolila osuđenom ratnom zločincu da praktikuje liječenje energijom na mom tijelu?”.
“Nekoliko puta je tokom naših diskusija Radovan Karadžić želio pokazati svoju vještinu u bioenergetskom izlječenju. Prvi put je to bilo 23. januara 2015. godine, tokom trećeg od 12 četverosatnih razgovora koje smo vodili između oktobra 2014. i novembra 2016. Sjedili smo na svojim stolicama za svojim malim drvenim stolom u maloj sobi koju nam je dodijelio zatvor Ujedinjenih nacija u Hagu. Karadžić se skrivao nakon optužnice 1995. za genocid i zločine protiv čovječnosti, uključujući i njegovu ulogu u ubistvu 8.000 muškaraca i dječaka u Srebrenici tokom rata u Bosni. Htjela sam shvatiti zašto se prerušio u iscjelitelja energije”, piše u eseju američke profesorice.
Navodi da je bivši predsjednik Republike Srpske postao Dragan David Dabić, iscjelitelj energije koji nudi duhovne lijekove za neplodnost i bolesti.
“Karadžić me pogledao direktno u oči i pitao: Da li biste željeli da vam pokažem kako to funkcioniše? Bila sam iznenađena, nesigurna kako odgovoriti. Pomislila sam: Ako kažem ne, on će pobijediti. Vidio bi da se ja njega bojim. Ali reći ‘da’ značilo bi izložiti se njegovom dodiru. Ne samo njegovom dodiru, već njegovoj ‘iscjeljujućoj’ energiji. Nisam mislila da će me zadaviti. Ali znala sam da dežurni stražar, koji je trebao da nas nadgleda i čuva, sjedi za stolom i besposleno prelistava stranice časopisa. Odgovorila sam: Da. U tom trenutku i danima nakon toga obećala sam sebi da nikome neću reći za ovaj incident”, piše, između ostalog, u njenom eseju.
Dodala je da je opasno to što proučava nasilne muškarce ili muškarce koji podstiču nasilje, prenosi Klix.
“Morala sam da ga slušam i to bez izrečene presude. Morala sam se predati, makar samo privremeno, njegovoj slici o sebi. Znala sam, kada sam nagovorila sud da mi dozvoli intervju s Karadžićem, da ću se morati predati njegovoj ideji o sebi – kao moćnom mistiku, velikom pjesniku i cijenjenom psihijatru”, navodi se u njenom eseju za New York Times.
Originalni članak koji je objavljen u NY Timesu pročitajte na linku OVDJE.
Članak je na društvenim mrežama naišao na veliki broj komentara, uz reakcije i osude.
U jeku reakcija i komentara na društvenim mrežama, nastao je i hashtag #boycottNYT u kome se poziva na bojkot magazina New York Times.
The New York Times, at it again. pic.twitter.com/qIffDaJbmC
— David Weiner (@daweiner) January 17, 2020
Aleksandar Saša Hemon je istakao da je napisao članak o ratnim zločincima za NY Times u periodu “kada nisu bili cool kao što su danas”. (N1)
https://t.co/jmkiASSAYV via @NYTOpinion
— Sasha Hemon (@SashaHemon) January 17, 2020
“The mass murderer as mad genius/poet” was always going to be on the NYT front page. But here it reaches new lows. It's so sensationalist, so relentlessly solipsistic, so invested in itself as the fount of some hidden wisdom—a madness in its own way—that it's sickening to read. pic.twitter.com/OrsPAoF3Nn
— Edin Hajdarpasic (@_edinh) January 17, 2020
The author of this op-ed appears to be making an attempt at remedying her extremely problematic & bizarre profile of convicted war criminal Karadzic. For me tho the issue is yet another revisionist txt in NYT concerning Bosnian/Yugoslav War(s). A now clear and disturbing pattern. https://t.co/N5qxjJ5atN
— Jasmin Mujanović (@JasminMuj) January 17, 2020
This morning's read is so awful, superficial, self-indulging and sensationalist that I refuse to link to it and generate clicks for it. There's a way to write about perpetrators, and there's a way to illustrate these articles. This is not it. #Karadzic #perpetrators #genocide pic.twitter.com/c9Fmj8IMWJ
— Iva Vukusic (@VukusicIva) January 17, 2020
