Ponedjeljak, 20. Maja 2024.
Tuzlanski.ba logo

Posljednje pismo sa Titanika prodato za 12.000 dolara

Preuzmite sliku

“Sve što kažem o brodu je nedovoljno. Zaveden veličinom ovog parobroda od 45.000 tona koji pravi svoje prvo putovanje, zatvorio sam oči i ukrcao se”, bile su poslednje riječi koje je urugvajski putnik na Titaniku napisao svom bratu, ni ne sluteći da će samo dva dana kasnije brod sa oko 1500 putnika potonuti na dno Atlantksog okeana.

Njegovo pismo 30. juna prodato je na aukciji u Montevideo, a sretni kupac za ovaj historijski zapis platio je čak 12.000 američkih dolara.

Posljednje pismo koje je urugvajski putnik Titanika, Ramon Artagaveitija Gomez, poslao svojoj porodici nekoliko dana prije nego što je brod potonuo 1912. godine u vodama Atlantika, prodato je za 12 hiljada dolara na aukciji u Montevideu, saopšteno je od strane predstavnika aukcijske kuće.

Posljednji pozdrav na tri strane

Ramon Artagaveitija Gomez, bio je jedan od putnika na čuvenom brodu Titanik, a svoje porijeklo vodio je iz Urugvaja. Tokom posljednjeg zaustavljanja broda u Irskoj, 12. aprila 1912. godine, Ramon je na tri strane napisao pismo svome bratu, Adolfu ni ne sluteći da će to biti njegovo posljednje pismo ikada. Samo dva dana kasnije, 14. aprila, najveći putnički brod na svijetu, sudario se sa santom leta i dva i po sata kasnije u smrt odnio oko 1500 ljudi.

U svom poslednjem pismu, Urugvajac je prenio bratu “sve vrline i karakteristike broda”, a sve do aukcije ovaj važan historijski zapis sa nevjerovatnom sentimentalnom vrijednošću nalazio se u posjedu Ramonove porodice, prenosi b92

Sadržaj pisma preveden i na engleski jezik

Pismo je ispisano na papiru sa memorandumom i vodenim žigom britanske pomorske kompanije Vajt Star Lajn, a uz pismo je priložena i Ramonova fotografija od 31. avgusta 1909. godine na kojoj je rukom napisana i posveta: “Pismo i ljubazno sjećanje mom bratu Adolfu. Ramon”.

Buduće da je originalno Ramonovo pismo bilo napisano na španskom jeziku, što je ujedno i jedini artefakt tog tipa prodat na Zorilinoj aukciji, izvršen je i prevod pisma na engleski jezik, kako bi svi učesnici u aukciji imali jasnu sliku o kakvom se pismu radi, kao i o njegovoj sadržini.

“Dragi moj Adolfo,

U noći 9. pisao sam u Pariz Elisi i Manuelu i otišao sam sa osjećanjem da nisam dobio pismo od nje. Od Manuela nemam (odgovor) od 24. februara – on, koji mi je pisao svake nedjelje. Da li je lošeg vida ili ima nešto drugo?

Tako sam krenuo na put misleći da je možda bolestan, zbog čega mi je žao jer, iskreno, ne znam za to.

Juče sam iz Šerbura poslao razglednicu Elisi, i čim stignem u New York, poslaću telegram Manuelu, ako vam ga ne odnesu, jer sam na njega stavio samo R. Artagaveitija.

Želja je vidjeti Sjevernu Ameriku, pod punom parom i zaveden veličinom ovog parobroda od 45.000 tona koji pravi svoje prvo putovanje, zatvorio sam oči i ukrcao se.

Sve što kažem o brodu je nedovoljno. Juče, dok smo se približavali parobrodom, bilo je hladno kao u Rio de la Plata, a kada sam podigao pogled, imao sam osjećaj da sam u podnožju kuće na pet spratova. Na ulasku je bilo oko 50 konobara. Jedan od njih je uzeo moje torbe, i liftom (ima ih 3) smo se popeli na moj sprat na B palubi. Trpezarija je na D palubi, a ima i drugih ispod. Kabina je veoma dobra, sa električnim šporetom, koji sam držao upaljenu cijelu noć jer je hladno. Danas je sunčano, ali idemo na sjeverozapad, u Queenstown u Irskoj, da otpremimo prepisku, zbog čega ćemo odložiti put, što koristim da pišem.

Trpezarija je za oko 500 ljudi. Juče nas je bilo samo 340, širine 30 metara. Miris se širi svuda jer i dalje ima hodnika sa strane. Hrana je bila veoma dobra i bilo je dosta jela. Sinoć smo bili kod Meksikanca, sa kongresmenom i lijekarom, prijateljem Dijaza, Špandžem, i veoma ozbiljnom engleskom damom i američkom damom.

Obišao sam šta sam mogao od pare i njenih različitih prostorija, a danas, da nađem mjesto da ovo napišem, a pošto ih ima više od dvije, bilo mi je teško. Hodnici su ofarbani u bijelo, a neke sobe, kao što je ova, napravljene su od rezbarenog drveta, hrasta, mislim, sa zelenim baršunastim satenskim sofama i stolicama. Sve je novo i bogato.

Šetalište je dugačko 647 metara sa jedne strane i tu je otvoren prostor koji je danas bio obasjan suncem, a tu je i drugo šetalište, nešto manje, tako da se može hodati oko 340 metara bez okretanja. Zatim su tu pramac i krma, a parobrod je dugačak 260 metara. Trpezarija je široka oko 30 metara, pa bi sa hodnicima bila široka 40 ili 45 metara.

Za dodatne detalje o pari, javljam vam ako bude nešto vrijedno pažnje. Vidjeću kada posložim to u sveske…

Ali primjećujem da prestaje, i vidim obližnju zemlju, Irsku, pa završavam ovo pismo dajući vam sva svoja sjećanja i zagrljaje.

Tvoj brat, Ramon”

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,