Generacije djece bile su izložene olovu – snažnom neurotoksinu koji je posebno štetan za mlade – u takozvanim selima u Zambiji.

Najtoksičniji grad na svijetu u središtu je jedne od najvećih grupnih tužbi u pravnoj historiji. Trinaest žena i djece traži odštetu za trovanje olovom protiv ogranka britanskog rudarskog giganta Anglo American. Oni predstavljaju najmanje 100.000 žrtava u Kabweu, Centralna Zambija. Dok se područje ne dekontaminira, ta brojka će nastaviti rasti kako se sve više djece rađa i izlaže toksičnom olovu. Žive u gusto naseljenim područjima Kasanda, Makululu i Chowa, u blizini napuštenog rudnika Broken Hill, piše Mirror.

Anglo American je bio dio rudarske operacije tamo od 1925. do 1974. godine. Pravni i medicinski stručnjaci tvrde da su ostavili visoko toksično i opasno nasljeđe visokog nivoa olova u tlu i prašini. Anglo snažno osporava te tvrdnje, okrivljujući zambijsku vladu koja je preuzela operaciju rudnika 1974. godine. Stručni dokazi opisuju sela prokletih – gdje su generacije djece bile izložene olovu, snažnom neurotoksinu koji je posebno štetan za mlade, prenosi Tuzlanski.ba.

Olovo na tako visokom nivou uzrokuje smanjen IQ, probleme u ponašanju, oštećenje sluha i razvojnu toksičnost. Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti navodi nivo olova u krvi od 3,5 mikrograma po decilitru kao referentni nivo za opasnost po zdravlje. Iznad toga treba započeti javno zdravstvo i medicinski nadzor. Mirror se sastao sa majkama u Kabweu čiji su mališani imali nivoe olova iznad 100 mikrograma po decilitru. Njihova djeca se bore u školi, pate od problema u ponašanju, strašnih želučanih tegoba i bolova u trbuhu.

Anglo American South Africa, podružnica britanske multinacionalne kompanije, suočava se sa sudskim procesom. Njihova matična kompanija prijavila je profit od 3,31 milijardu funti u prvih šest mjeseci ove godine. Djecu predstavljaju Zanele Mbuyisa iz Johanesburga, uz pomoć Richarda Meerana, iz Leigh Daya, advokata za ljudska prava u Londonu, i tima koji je pobijedio u pravnom postupku protiv rudarskih divova.

Kažu da je ova grupna tužba probni slučaj za lokalne ljude koji traže korporativnu odgovornost od multinacionalnih kompanija. Anglo se protivi zahtjevu brojnih specijalnih predstavnika Ujedinjenih naroda da intervenišu u slučaju.

U naselju Waya u Kabweu, stanuje mama iz „Slučaja A3“. Njen petogodišnjak je imao prednost u očitavanju krvi od 106 u 2019., zatim 114 mikrograma u 2020.

“Nastavnici ga traže da radi stvari, a on odbija”, rekla je njegova mama. “Osjeća se bolesno, mislim da je to zbog jedenja prljavštine i kontaminirane vode. Kašalj je počeo kada je bio vrlo mlad. Trebali su mu lijekovi… Mislim da ćemo pobijediti, ja sam kršćanka i to mi je pomoglo da prođem kroz sve ovo.”

Slučaj A1 je petogodišnja djevojčica koja je 2020. imala 87 mcgs u krvi.

„Puno se žali na bolove u stomaku, glavobolju i bolove u nogama“, kaže njena majka, koja takođe živi u Wayi. “Uzela je olovo iz zemlje i prašine i stavila ga u usta. Anglo America je odgovorna jer ovo nije uticalo samo na našu djecu, već i na djecu prije naše djece. Želimo pravdu i medicinsku pomoć i da se riješimo ovog otpada olova. U suprotnom, ovo će trajati zauvijek. Radim u školi koja pohađa djecu od 10 do 12 godina i oni se bore s pamćenjem i ponašanjem u razredu.”

Slučaj A12 uključuje 20-godišnje studenticu koja je imala 17 godina kada je grupna tužba počela. Napustila je Kabwe da bi studirala u glavnom gradu Lusaki. Sa nivoom olova od 38, zatim 28 mcgs, imala je probleme sa očima, glavobolje, kašalj i bolove u grudima. Njena mama je rekla: „Imam četvoro djece i tako je i sa njima. Moje kćerke imaju pet i 12 godina i bore se s koncentracijom. Nemoguće ih je spriječiti da se igraju u prašini.”

Barry Mulimba, 72, koji savjetuje lokalno stanovništvo o tome kako smanjiti rizik od olova, čeka rezultate testa olova za svog šestogodišnjeg unuka.

„Brinem za svog unuka i svu ostalu malu djecu koja ovdje žive. Nemoguće je osigurati da slijede savjete o izbjegavanju olova i zaista mislim da ljudi ovdje ne shvaćaju koliko je to loše za zdravlje. Odbijanje Anglo Americana da prihvati odgovornost je skandal. Potrebna nam je kompenzacija i njega što je prije moguće”

Godine 1972. dr Michael John Nicklin, koji je radio kao ljekar u rudniku Kabwe, poslao je pismo British Medical Journalu.

“Bio sam uznemiren što sam pronašao šestoro nepovezane djece mlađe od pet godina koja su pokazivala slične pokrete”, napisao je. “Kod pet od njih stanje je napredovalo do konvulzija, kome i smrti, a preživjeli je bio mentalno retardiran. Živjeli su na pola milje od topionice. Utvrđeno je da djeca imaju nivo olova u krvi između 60 i 154 ug/100 ml krvi. ”

Još jedan doktor u rudniku, objavio je tezu zasnovanu na istraživanju sprovedenom pre 1975. On je takođe otkrio izuzetno visoke nivoe olova kod dece koja žive u blizini i alarmantne nivoe olova u tlu oko sela. Zaključio je da potiču iz topionice i deponija otpada. Nivoi kontaminacije olovom o kojima je izvjestio Clark bili su jednako visoki, ako ne i viši, od onih prijavljenih nakon 1994. kada je rudnik zatvoren. Stručnjaci za inženjering zaštite okoliša također su zaključili da se dvije trećine proizvodnje olova iz rudnika dogodilo između 1925. i 1974. godine, a većina kontaminacije i trovanja olovom u današnje vrijeme vjerovatno se može pripisati operacijama koje su se tada dogodile.

Testovi tla otkrili su ekstremne nivoe olova 2017., često preko 10.000 dijelova na milion, daleko iznad granice od 400 ppm u SAD u to vreijme, kada je Kabve identifikovan kao najotrovniji grad na svetu.

Operater rudnika bila je Zambia Broken Hill Development Company. Dakle, pitanja vezana za rad rudnika, uključujući zdravlje zaposlenih, bila bi njegova odgovornost.

“Povećanje ZBHDC-a s Anglo American-om jednostavno je netačno. Advokati tužitelja traže da samo Anglo American smatraju odgovornim za rudnik za koji priznaju da nismo posjedovali ili upravljali, i lažno predstavljaju činjenice i ignorišu one koji su posjedovali i upravljali rudnikom tokom vremena , uključujući i 50 godina od tada.”

Gospodin Meeran je, govoreći tokom posjete Kabweu, rekao: „U pogledu pravne odgovornosti, pitanje vlasništva i nivoa ulaganja u rudnik su crvena haringa. Odgovornost multinacionalne matične kompanije za štetu proisteklu iz poslovanja u inostranstvu zavisi od dva ključna faktora. Prvo, stvarna uloga i uključenost matične kompanije, na primjer u upravljanju, nadzoru, nadzoru i davanju savjeta o aspektima relevantnim za štetu. Drugo, da li matična kompanija nije preduzela razumne korake da eliminiše ili minimizira štetu za koju je znala, ili je trebala znati, da bi mogla nastati.”

Dodao je: “Nezamislivo je da bi se katastrofa ove prirode koja je tako ozbiljno utjecala na generacije djece i trudnica tolerisala u zapadnom svijetu.” (Foto: Joao Silva/The New York Times)