Je li osam milijardi ljudi previše za planet Zemlju? Kako dostižemo ovu prekretnicu 15. novembra, većina stručnjaka kaže da je veći problem što najbogatiji stanovnici prekomjerno troše resurse. “Osam milijardi ljudi, to je važna prekretnica za čovječanstvo”, rekla je čelnica Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda Natalia Kanem, pozdravljajući produžnje životnog vijeka i manje smrti majki i djece.

“Ipak, shvaćam da ovaj trenutak možda neće svi slaviti. Neki izražavaju zabrinutost da je naš svijet prenapuhan. Ovdje sam da jasno kažem da sam broj ljudskih života nije razlog za strah.” Dakle, ima li nas previše da Zemlja to izdrži? Mnogi stručnjaci kažu da je to pogrešno pitanje. Umjesto straha od prenapuhanosti, trebali bismo se fokusirati na prekomjernu potrošnju resursa planeta za što su odgovorni najbogatiji među nama.

“Previše za koga, previše za šta? Ako mene pitate, jesam li previše? Mislim da nisam”, rekao je za AFP Joel Cohen iz Laboratorija za populacije Univerziteta Rockefeller. Rekao je da pitanje koliko ljudi Zemlja može podnijeti ima dvije strane: prirodna ograničenja i ljudske izbore.

“Glupi smo i pohlepni”

Naši izbori rezultiraju time da ljudi troše mnogo više bioloških resursa, poput šuma i zemlje, nego što planet može obnoviti svake godine. Pretjerana potrošnja fosilnih goriva, na primjer, dovodi do veće emisije ugljikova dioksida, odgovornog za globalno zatopljenje.

Trebao bi nam biokapacitet od 1.75 Zemlje kako bismo održivo zadovoljili potrebe sadašnjeg stanovništva, prema nevladinim organizacijama Global Footprint Network i WWF. Najnovije izvješće UN-a o klimi spominje rast stanovništva kao jedan od glavnih pokretača povećanja stakleničkih plinova. Međutim, on igra manju ulogu od gospodarskog rasta.

“Glupi smo. Nismo bili u stanju gledati u budućnost. Pohlepni smo. Ne koristimo informacije koje imamo. Tu leže izbori i problemi”, rekao je Cohen. Međutim, on odbacuje ideju da su ljudi prokletstvo na planetu, rekavši da bi ljudima trebalo dati bolji izbor.

“Naš uticaj na planet puno je više uzrokovan našim ponašanjem nego našom brojnošću”, rekla je Jennifer Sciubba, istraživačica u Wilson Centeru, think tanku. “Lijenost je i štetno je stalno se vraćati na prenapučenost”, dodala je, jer to omogućuje ljudima u bogatim nacijama, koje najviše troše, da svale krivnju za nevolje planeta na zemlje u razvoju gdje je rast stanovništva najveći.

“Zapravo, to smo mi. To smo ja i ti, klimatizacija u kojoj uživam, bazen koji imam vani i meso koje jedem noću uzrokuju mnogo više štete.” Kad bi svi na planetu živjeli kao građani Indije, trebao bi nam samo kapacitet od 0.8 Zemlje godišnje, prema Global Footprint Networku i WWF-u.

Kad bismo svi trošili kao stanovnik Sjedinjenih Država, trebalo bi nam pet planeta Zemlje godišnje. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će naš planet do 2050. biti dom za 9.7 milijardi ljudi.

Ženska prava

Jedno od najškakljivijih pitanja koja se postavljaju kada se raspravlja o populaciji jest pitanje kontrole plodnosti. Čak i oni koji vjeruju da moramo smanjiti broj stanovnika na Zemlji nepokolebljivi su u zaštiti prava žena.

Robin Maynard, izvršni direktor nevladine organizacije Population Matters, kaže da je potrebno smanjenje populacije, ali “samo pozitivnim, dobrovoljnim sredstvima koja poštuju prava”, a ne “žalosnim primjerima” kontrole populacije.

NGO Project Drawdown navodi obrazovanje i planiranje obitelji među 100 najboljih rješenja za zaustavljanje globalnog zatopljenja. “Manja populacija s održivim nivoima potrošnje smanjila bi zahtjeve za energijom, prijevozom, materijalima, hranom i prirodnim sistemima.”

Vanessa Perez iz Instituta za svjetske resurse slaže se da “svaka osoba koja se rodi na planetu dodatno opterećuje planet”. “To je vrlo osjetljivo pitanje”, rekla je, dodajući da bismo trebali odbaciti “tu ideju da elita uhvati ovu priču i kaže da moramo ograničiti rast stanovništva na jugu”. Ona smatra da najzanimljivija rasprava nije o broju ljudi, već o “raspodjeli i pravednosti”.

Cohen ističe da čak i ako trenutno proizvodimo dovoljno hrane za osam milijardi ljudi, još uvijek postoji 800 miliona ljudi koji su “hronično pothranjeni”. “Koncept ‘previše’ zaobilazi puno teži problem, a to je: koristimo li ono što znamo kako bismo ljudska bića koja imamo učinili što zdravijim, produktivnijim, sretnijim, mirnijim i naprednijim?” (Hina)