Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Muž je ostavio nakon prve hemoterapije, ali smatra da je to osnažilo: Bila sam trudna i borila se za život

Preuzmite sliku

Kada je Tracey Ferrin zatrudnjela sa svojim drugim djetetom, bila je odlučna da ostane što je moguće aktivnija.

Nastavljajući sa svojim redovnim odbojkaškim igrama, davala je sve od sebe da nastavi da se kreće, ali je počeo da je muči slab bol u nozi. Ali buduća majka iz Teksasa, koja je već bila mama bebe Elly, tada je imala samo 18 godina i  nije bila previše zabrinuta da je bol ozbiljna, piše Mirror.

Nakon što je pitala svoju tetku, koja je babica, da li je kvrga iznad koljena nešto zbog čega bi trebalo da brine, uvjerila se da vjerovatno nije ništa. Međutim, kada su Tracey i njen suprug Nick otišli u crkvu jedne nedelje ujutru sa njenom porodicom, ljekar koji je specijalizovao koljna i ramena savjetovao ju je da ode u bolnicu, prenosi Tuzlanski.ba.

“Tada nije ništa rekao, ali kasnije mi je priznao da je znao da je ozbiljno“, rekla je Tracey, koja sada ima 39 godina, za Mirror.

Buduća mama je sutradan otišla u bolnicu na skeniranje i ubrzo je dobila užasavajuću dijagnozu,  ima osteosarkom, vrstu raka kostiju. Suočila s nemogućim izborom; pobaciti svoju bebu i započeti Hemoterapiju ili odgoditi liječenje raka i riskirati svoje zdravlje kako bi bebi pružila najbolje moguće šanse za preživljavanje. Ali za Tracey je uvijek postojala samo jedna opcija.

Rekla sam da neću prekinuti trudnoću i da ćemo to morati da shvatimo“, prisjetila se. Odlučivši da odloži hemoterapiju do šestog mjeseca trudnoće, Tracey se ozbiljno kockala. Svoju prvu rundu hemoterapije započela je kada je ušla u treće tromjesečje – i iako joj u početku nije bilo teško, doživjela je gubitak kose i mučninu.

Ubrzo nakon prvog pregleda na hemoterapiji, vratila SE  kući i povratila u toaletu. Kada se vratila u dnevnu sobu, Nick joj je rekao da je napušta. “Nije mogao da se nosi sa tim“, prisjetila se Tracey.

Bio je uznemiren što se nisam usredsredila na svoje zdravlje, završilo se raskidom. Mogu sada da pričam o tome, ali u to vreme je bilo srceparajuće. Bila sam trudna, imala sam 10-mesečnu bebu i borila sam se za život.

Međutim, misli da je ozbiljnost njenog stanja značila da nije imala izbora osim da nastavi i pokuša da ozdravi za Elly i njeno nerođeno dete. Gledajući unazad, ona takođe shvata da se Nick borio na način koji u to vreme nije bio u potpunosti prepoznat.

“Mislim da prije svih tih godina nismo razumjeli mentalno zdravlje. Nije uvijek bio najfiniji momak, ali u to vrijeme nisam znala da se muči”

Sljedećih nekoliko mjeseci, Traceyino tijelo je prolazilo kroz ogroman napor dok je nastavila da prima hemoterapiju zbog čega je njeno tijelo počelo prijevremeni porođaj. Nakon svake runde, Tracey je morala ostati u bolnici.  Šest sedmica prije njenog termina, doktori su odlučili da ne mogu više čekati i porodili su je:

“Sjećam se da sam pomislila, ‘da li ja rađam vanzemaljca?’ jer moji doktori nikada ranije nisu rađali bebu koja je bila izložena hemoterapiji”, prisjetila se Tracey i dodala:

Bila sam ćelava i bolesna, a očekivali smo da ću  imati ćelavu bebu, ali ona je izašla sa  crnom kosom. Također nismo očekivali da će vrištati iz sveg glasa.”

Iako su Tracey i Nick bili razdvojeni, on je bio u bolnici tokom porođaja.  Tracey je nastavila hemoterapiju dvije sedmice nakon porođaja, a njena majka joj je pomogla oko brige za bebu.

nakon više od godinu dana iscrpljujućeg tretmana koji je ostavio njeno tijelo u komadima, Tracey je otišla u remisiju,  ali se borila da se vrati u svoj stari život.

“Tranzicija je bila teža nego što sam mislila. Nisam mogla o tome pričati ljudima koji to nisu prošli jer jednostavno nisu shvatili. Kada ste u toj situaciji, prelazite u režim preživljavanja i nemate vremena ništa da obradite. Ali kada se završi, tada te pogodi.”

Tracey je kasnije u crkvi upoznala muškarca koji je vrlo brzo ušao u njen život, Ryan je zaprosio, a zatim je uslijedilo i vjenčanje.  Tracey i Ryan su dobili dva sina. No njihovi životi su ponovo poljuljani bili 2016. godine kada je prvi muž i biološki otac djevojčica Nick oduzeo sebi život.

  • “Bilo je zaista teško,” rekla je Tracey. “Njegov tata me nazvao da mi kaže. Jednostavno sam pala u šok – nije izgledalo stvarno. Tada sam bila u neredu. Osjećala sam takvu krivicu. Nikada nisam osjetila ogorčenost prema njemu, ali sam se pitala šta bi se dogodilo da sam uradila stvari drugačije.”

    Dok se porodica borila s Nickovom smrću, Tracey je rekla da je počela shvaćati da se muškarci ne ohrabruju da budu iskreni i otvoreni u vezi sa svojim mentalnim problemima. ini se da je prihvatljivije da žene pričaju o tome nego muškarci.

    Ne znam koliko je to bilo faktor u Nickovom slučaju”, dodala je.

  • Tracey je vratila samopouzdanje koje je izgubila kada je bila bolesna. Ubrzo je shvatila da želi pomoći i drugim ljudima da postanu fit i kvalifikovala se kao instruktorica fitnesa, podučavajući druge sedam godina. Tracey je objavila knjigu o svojoj priči, Up Struggle, za koju se nadala da će pomoći drugim ljudima da krenu naprijed od tragedije u svojim životima. Takođe je govorila na nekoliko događaja kako bi ispričala svoju priču u nadi da će drugi ljudi koji se oporavljaju od raka moći vratiti samopouzdanje i ponovo pronaći uživanje u životu.

    „Prošla sam kroz toliko borbi, ali sam osjećala da rastem iz njih. Bila sam tako umorna od gledanja toliko žena kako se bore i htjela sam koristiti svoju priču da inspirišem druge.” (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , ,