Arheolozi su sasvim slučajno naletjeli na do sada nepoznatu poljoprivrednu praksu koja se već generacijama prenosi sa koljena na koljeno. Evo kako funkcioniše…
Stotinama godina, veliki dijelovi sub-saharske Afrike imaju problem sa neplodnom zemljom. Klimatski uslovi, nemiri i požari učinili su velike površine zemljišta neupotrebljivim.
Ipak, u Gvineji i šumama Zapadne Afrike, krije se priča o obogaćivanju zemlje prirodnim tehnikama, bez potrebe za vještačkim đubrivima.
James Faihead, profesor socijalne antropologije na Univerzitetu u Sussexu, godinama je istraživao naselja u šumama ovog regiona. Otkrio je da se veliki broj napuštenih sela nalazi ispod usjeva, što inače nije uobičajeno.
Fairhead se zapitao zašto se to dešava. U literaturi nije pronašao ništa slično dok nije slučajno nabasao na otkriće sličnog poboljšanja zemljišta i to u Amazonu prije 5.000 godina.
Analizirajući zemljište u Liberiji i Gani, Fairhead je otkrio da zemlja na lokalitetima nekadašnjih naselja ima do 3 puta više organskog ugljenika i čak 26 puta više pirogenog ugljenika nego okolno zemljište.
Ispostavilo se da mještani znaju da su ostaci naselja bogati ljudskim i životinjskim izmetom i drugim organskim materijama. Kako bi dalje poboljšali zemlju, farmeri drže stoku i živinu na određenim mjestima, gdje poslije donose ostatke hrane, ulja, kostiju i palminog lišća kako bi ih spalili i tako stvorili od neplodne tešku tamnu zemlju bogatu mineralima. (newsweek.rs)
