Pedeset pet godina, gotovo cijeli život, Stephen Hawking je bolovao od neizlječive bolesti amiotrofične lateralne skleroze (ALS), tokom koje su mu se postepeno oduzimali mišići.

Na kraju je mogao komunicirati sa svijetom samo pokretima kapaka, ali ga to nije spriječilo da postane jedan od najpoznatijih, ali i najbogatijih fizičara na svijetu.

Iako pripada branši koja se ne vezuje za veliki novac, stekao je bogatstvo čija se vrijednost procjenjuje na oko 20 miliona dolara.

Stephen Hawking je to uspio zato što se znao dobro prodati, uprkos bolesti, ili možda upravo zbog nje, prenosi Blic.rs.

Najviše je zarađivao na knjigama: “Kratka historija vremena” objavljena je 1988. godine, koja je do danas prodana u više od deset miliona primjeraka.

Na svega 256 stranica objašnjava kako je nastao univerzum, kako se razvija i kako će se razvijati ubuduće. Knjiga je napisana toliko jednostavnim jezikom da i potpuni laici mogu razumjeti često veoma složene fizičke teorije.

Knjiga je prevedena na 35 jezika i bila je pet godina na listi bestselera Sunday timesa.

Budući da se knjiga odlično prodavala, Stephen Hawking je 2001. napisao nastavak “Kosmos u orahovoj ljusci”, za koju je 2002. dobio “Aventisovu nagradu za naučne knjige”. Tokom života je sam napisao šest knjiga i još pet zajedno s kolegama.

Međutim, nije bio samo uspješan autor knjiga. Njegove teorije o crnim rupama i porijeklu univerzuma osigurale su mu veoma dobro plaćene poslove. Prvo je bio direktor Centra za teoretsku kosmologiju na Univerzitetu Cambridge.

Dobio je i brojna priznanja. Godine 2013. je bio prvi dobitnik nagrade “Breakthrough Award” u vrijednosti od tri miliona dolara, koju dodjeljuje fondacija ruskog poduzetnika Jurija Milnera.

Najzad, Stephen Hawking je zarađivao od predavanja, koja su bila veoma popularna. Honorari koje je dobivao počev od 2014. vjerovatno su naglo skočili nakon što je u bioskope dospio film “Teorija svega” zasnovan na njegovim memoarima.

Iako je znao kako da zaradi, fizičar je tvrdio da ne pridaje preveliki značaj novcu. Za njega je on prije svega bio sredstvo da sebi produži život.

Da bi mogao komunicirati sa svijetom, morao je stalno nabavljati nova tehnička pomagala koja su prilagođavana trenutnom stadiju njegove bolesti. (Tuzlanski.ba)