Četvrtak, 24. Juna 2021.
Tuzlanski.ba logo

ISIS i fašisti koriste internet na sličan način, ali uz jednu ključnu razliku

Preuzmite sliku

Prije dvije sedmice, u petak poslijepodne, grupa ljudi na jednom internetskom forumu dobila je dojavu da će uskoro biti izveden teroristički napad nad pripadnicima muslimanske manjine, i to od samog napadača. Zatim su prijenos pokolja uživo gledali na Facebooku.

“Vrijeme je da prestanem sa ‘shitpostanjem’ (svojevrsni sinonim za agresivno trolanje u internetskom slengu) i da napravim nešto u stvarnom životu”, napisao je Tarrant u objavi na 8chanu prije nego što je krenuo u pokolj. “Sretno”, odgovorio mu je jedan korisnik. “Zvuči zabavno”, napisao je drugi, a treći je to opisao kao “najbolji početak vikenda ikad”. “Hahaha, pustio je Remove Kebab na putu tamo. Umirem’, komentirao je još jedan 8chanovac kad je shvatio da je napadač u automobilu pustio opskurnu ratnu poskočicu posvećenu srpskom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću koja je posljednjih godina pod imenom “Serbia Strong/Remove Kebab” postala suludi mem i simbol globalne borbe između kršćana i muslimana na tzv. alt-desnici. Kad je terorist ubio svoju prvu žrtvu na ulazu u džamiju, neko je komentarisao: “*ebote, dobar pogodak”.

Jezivi prijenos je nalikovao na pucačku videoigru iz prvog lica, a uklonjen je tek 12 minuta nakon što je završen. Niko od oko 200 ljudi koji su gledali prijenos nije ga prijavio Facebook moderatorima. Kako je sve ovo moguće? I šta se može učiniti da bi se slična zloupotreba društvenih mreža spriječila u budućnosti?

Napad o kojem se radi je, naravno, onaj u Christchurchu na Novom Zelandu, u kojem je u dvjema džamijama ubijeno 50 muslimanskih vjernika. Forum je 8chan, još radikalnija verzija 4chana. Napadač je australski državljanin Brenton Tarrant, za kojeg se novozelandska premijerka zarekla da ga neće imenovati kako bi mu uskratila slavu za kojom teži, u svojevrsnoj savremenoj verziji antičke prakse zvane damnatio memoriae, odnosno brisanja uspomene na zločinca. Mediji poput BBC-a i Guardiana ipak, budući da je uloga novinara bitno drugaččija od uloge političara, i dalje imenuju napadača u svom izvještavanju.

No Tarrant je željenu slavu definitivno ostvario u maloj, ali rastućoj međunarodnoj ekstremističkoj kontrakulturi. Kako god ih zvali – bjelački nacionalisti ili supremacisti, alt-desnica, identitarijanci, hipster-fašisti ili nekim drugim imenom – nema sumnje da su internet i društvene mreže domaći teren za ovaj novi ekstremistički pokret, ali da se njihovo djelovanje na tragični način prelijeva u stvarni život.

Društvene mreže su se nakon vala kritika posljednjih godina zbog djelovanja ruskih trolova i širenja lažnih vijesti i teorija zavjere, kao i zbog skandaloznog narušavanja privatnosti svojih korisnika (prvenstveno na Facebooku), opet našle na udaru jer nisu spriječile emitovanje i dalje širenje terorističkog materijala. Iako se Mark Zuckerberg rado hvali da je Facebook zaposlio desetke hiljada moderatora koji konstantnu nadziru sadržaj koji se objavljuje na najvećoj društvenoj mreži na svijetu, ni oni ni Facebookov algoritam za prepoznavanje ekstremnog sadržaja nisu u početku detektovali prijenos pokolja.

Memovi kao tajno oružje alt-desnice

Facebook tvrdi da je u 24 sata nakon napada uklonio 300 hiljada kopija videa, a da su njeni automatizovani filteri blokirali još milion i dvjesto hiljada kopija pri pokušaju uploada. No snimak je, kako to uvijek biva, i dalje dostupan na internetu.

Tarrant je svoj cilj postigao – privukao je pažnju cijelog svijeta. Ostavio je iza sebe 17 minuta užasa, što mu je ipak osiguralo i poštovanje i divljenje fašista širom svijeta. Kako piše Spiegel, ustvari se radi o “propagandi djelom”, staroj i prokušanoj terorističkoj taktici koju su prvi koristili europski i američki anarhisti u 19. stoljeću. A danas alt-desničari, odnosno hipster-fašisti koriste ovu metodu uz alate digitalne ere – društvene mreže, live streamove, memove koji postaju viralni –  kako bi širili svoju ideologiju.

Upravo su memovi svojevrsno tajno oružje alt-desnice. Sam Tarrantov manifest, kao i njegove izjave i postupci prije i tokom pokolja, puni su aluzija na alt-desničarske memove kao i namjernog trolanja, poput tvrdnji da ga je određena videoigra naučila etnonacionalizmu ili da ga je određena afroamerička desničarska aktivistkinja radikalizovala. Cilj mu je pritom bio zbuniti i baciti mamac za neupućene, a u isto vrijeme poslati jasni signal upućenima u ovu kontrakulturu.

Kako piše Vox, strategija alt-desničara vrti se oko tri glavna koraka: prvo, koristiti memove kako bi se zavaralo širu publiku i uvjerilo je da odbace poruku kao šalu. Drugo, računati na to da će javnost i mediji secirati njihove memove i koji će ih uspješno zbuniti i odvući im pažnju i treće, sakriti pravu, “ozbiljnu” poruku unutar “šale” mema kako bi se poruka širila zajedno s memom. Memovi i trolanje pritom služe i kao paravan iza kojeg se ovi hipster-fašisti mogu sakriti, tvrdeći da je sve šala, i ironična provokacija i da ne misle ozbiljno. Na taj način, ako i ne uspiju privući druge korisnike društvenih mreža u svoj tabor – bijelce, naravno – vjerovatno će kod njih kroz humor otupiti zgražanje i odbojnost prema dehumaniziranju manjina i pozivima na nasilje. “Pravite se da se šalite sve dok punchline stvarno ne sjedne”, objasnio je jedan alt-desničarski YouTuber krajnji cilj ovog pokreta.

“Hipster-fašisti” koriste ironiju i sarkazam kako bi širili mrziteljske ideje

Samo ime manifesta, “Velika zamjena”, odnosno zamjena stanovništva, jedan je od najpopularnijih termina na ekstremnoj desnici, uz istoznačni “bjelački genocid” – teorija zavjere prema kojoj bijelci širom svijeta izumiru zbog masovne imigracije, miješanja rasa i niskog nataliteta, a čitav proces planirano provode neki dijabolični akteri iz sjene.  Tarrant se u svojim porukama naslanja na višedesetljetnu i međunarodnu tradiciju bjelačkog nacionalizma – na sve one stare i nove neonaciste i teroriste, od Davida Lanea i Davida Dukea do Andersa Breivika, čija je propaganda pomogla i njega radikalizovati, kao što on svojom propagandom djela i popratnim manifestom teži radikalizovati novu generaciju bjelačkih nacionalista.

Pod pritiskom kritika nakon napada na Novi Zeland, Facebook, Twitter i Google su obećali učiniti više za zaustavljanje fašističke propagande na svojim platformama. Facebook je tako objavio da će odsad zabranjivati sve “veličanje, podršku i predstavljanje bjelačkog nacionalizma i separatizma”, iako ih je dosad tolerisao. Dok se Facebook, kao i druge velike društvene mreže, uspješno obračunao s džihadističkom propagandom podrške Islamskoj državi nakon što su njihove odvratne snimke smaknuća postale viralne, bio je znatno sporiji i neučinkovitiji u suzbijanju neonacizma i srodnih ideologija. Problem je, kako za CNN upozorava znanstvena saradnica na londonskom Institutu za strateški dijalog, Julia Ebner, Facebook i druge digitalne kompanije nisu tako agresivno koristile iste tehnike za ekstremno desni sadržaj.

No nije sva krivnja na društvenim mrežama i njihovim mehanizmima za otkrivanje ekstremizma. Dok je džihadistički sadržaj uglavnom izravan i doslovan, alt-desničarski je često teže detektovati upravo zbog namjerne dvosmislenosti i šifriranih aluzija u njihovim memovima. “Alt-desne ekstremističke mreže vrlo su dobre u zaobilaženju postojeće legislative (politika i praksi na platformama). One koriste ironiju i sarkazam kako bi širile mrziteljske ideje i sakrili ih iza memova. Alt-desnica je iskoristila ovo na način na koji nijedan džihadistički pokret nije”, zaključuje Ebner.

“Glavni problem je što je (ekstremno desni) sadržaj previše varijabilan i raznolik da bi ga algoritmi za filtriranje zaista razlikovali od prihvatljivog sadržaja – čak i vrhunski (algoritmi)”, ocjenjuje i Pedro Domingos, profesor računalnih znanosti na Univerzitetu Washington. A naravno, ne pomaže im ni to što se termini koje koriste desni ekstremisti sve više preklapaju s onima koje koriste mainstream političari – od Donalda Trumpa nadalje. (Index.hr)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje