Petak, 29. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Džoint kao nagrada za vakcinaciju

Preuzmite sliku

Besplatni džoint, vaučeri, skurilne diplome. Raznim se metodama pokušava motivirati ljude na vakcinaciju. Skepsa oko vakcinacije je tradicija.

U SAD-u kampanja cijepljenja napreduje ubrzanim tempom. Gotovo 50% američkih žitelja već je primilo prvu dozu vakcine. A 38% i drugu, navodi se u tekstu kojeg za DW piše Thomas Latschan.

Na početku ove godine je bilo problema oko nabavke vakcina, nije je bilo dovoljno – ali situacija u američkim centrima za vakcinaciju se u međuvremenu kompletno promijenila. Sada je ponuda vakcine veća od potražnje. Sve češće se naime događa da raspoloživo vakcine ne može biti iskorišteno jer nema ljudi koji se žele vakcine. I zato aktivisti, vlasti i poduzeća već neko vrijeme pokušavaju motivirati ljude da dođu na vakcinaciju – pa i neobičnim akcijama.

Ljuskari za vakcinu

Vlasti američke savezne države Ohio svake sedmice organizuje lutriju – građani koji su se vakcinisali svake sedmice mogu osvojiti milion dolara. U New Yorku je krajem aprila svaka osoba koja je primila prvu dozu vakcine imala pravo na besplatni džoint. Maine je pokušao „privoljeti“ ljude da će cijepe podjelom besplatnih lovačkih licenci, a prije nekoliko dana je jedna akcija grada New Orleansa izazvala pažnju medija – za svaku ubrizganu dozu vakcine građani su dobivali pola kilograma ljuskara.

Ali u drugim dijelovima svijeta se praktikuje brojne kreativne ideje kako bi se povećao broj vakcinisanih. U indijskom Rajkotu zlatari vakcinisanim ljudima poklanjaju zlatne ukrase za nos, u Rusiji i Srbiji se dijele vaučeri za kupovinu u dućanima, a u rumuniji Transilvaniji moguće je primiti vakcinu i u Drakulinom dvorcu – prigodno se vakcinisanim osobama dijele i diplome kojima se „verificira“ njihova besmrtnost.

Skepsa uprkos poticajima

Iako su neki od ovih poticaja na prvi pogled skurilni, taj pristup nije nikakva novost. „Sličnih je akcija bilo već početkom 19. Stoljeća, tada se ljude vakcina protiv boginja“, kaže medicinski historičar Malte Thießen. Ovaj naučnik iz Münstera u svom se istraživačkom radu bavi i historijom vakcinacije. „I tada je vakcina bilo novo, a skepsa dosta velika. Zato su vlasti dijelile prehrambene namirnice, poklanjale slatkiše ili čak medalje kao potvrde vakcinacije, sve su to bili poticaji da se ljudi dobrovoljno vakcinišu.”

Skepsa protiv vakcinacije je stara kao i samo vakcinisanje. I odavno je to veliki problem, kako kažu nadležne institucije. Već krajem 2018., prije izbijanja pandemije koronavirusa, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je saopćila kako je „nespremnost na vakcinaciju” jedna od deset najvećih zdravstvenih opasnosti u svijetu.

  • Život u eri imunizacije

    Razlozi za to su itekako raznoliki, tvrdi Thießen: „Na jednoj strani vakcinacija je u kontradikciji za zdravim razumom. Nešto mi dakle biva ubrizgano u tijelo, nešto zbog čega u načelu mogu i postati bolestan, i to bi me onda trebalo zaštiti.“ Vakcinaciju se često doživljava kao umjetnu „intervenciju“ u prirodni tok stvari, dodaje sagovornik: „Postoje i neke predodžbe o tome da je za prirodni proces razvoja tijela bolje svojevrsno očvršćivanje, znači apsolviranje neke bolesti.“

    A osim toga su, kaže Thießen, mnoge su kampanje vakcinisanja u industrijskim zemljama doslovno postale žrtve vlastitog uspjeha: „Mi danas zapravo živimo u eri imunizacije.“ Bez obzira radi li se o rubeoli, tifusu, dječjoj paralizi ili boginjama: „Iz naše je svijesti gotovo u potpunosti nestalo shvatanje da su zarazne bolesti nešto opasno – i to upravo zahvaljujući tome što smo ih dobrim dijelom eliminirali iz našeg svijeta učinkovitim kampanjama vakcinacije od 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.“

    Vakcinaciju se doživljava i kao dio nacionalnog zdravstvenog programa: „Zato se”, kaže Thießen, “kodvakcinacije uvijek radi i o tome koliko ja ustvari vjerujem vlastitim državnim institucijama.“ A to se, kako napominje ovaj stručnjak, pokazalo na primjer i u Francuskoj, gdje je nepovjerenje prema državnim institucijama tradicionalno veće nego u Njemačkoj: „I eto, tamo je spremnost na vakcinisanje odmah bilo manje nego kod nas.”

    Upravo se te iste argumente može pronaći u istraživanju United States Census Bureau, po kojem više od 20% Amerikanaca još uvijek oklijeva oko odlaska na vakcinisanje. Nepovjerenje prema vakcini, ali i prema vladi su među najčešće navedenim argumentima protiv vakcinacije. Više od 20 posto ispitanika je reklo: „Jednostavno ne vjerujem da mi to treba.“

    Protivnici, skeptici, gunđala

    I upravo u tome mnogi, a ne samo Malte Thießen, vide i najveći problem. Jer često se po pitanju manjkave spremnosti na vakcinaciju uopće ne radi o konkretnim rezervama protiv same vakcinacije. U načelu se treba pritom razlikovati tri grupe građana, pojašnjava sagovornik: “Tu su gunđala, često je to pitanje komocije. Onda imamo skeptike, ljude koji uopće nisu generalno protiv vakcinacije, ali žele sve znati u detalje, o čemu se radi i što se radi. I tu su onda još i protivnici vakcinacije, oni su generalno protiv vakcinacije i onda pritom argumentiraju uz pomoć teorija zavjere. Ali ta treća skupina, protivnici vakcinacije, to je najmanji dio populacije.”

    Načelno, kako napominje Thießen, kod svih dosadašnjih kampanja vakcinacije uočen je udio od oko 2-5% apsolutnih osporavatelja vakcinacije: „S njima se mora živjeti, s drugima se može pričati. “Na primjer uz pomoć prosvjećivanja i apela: „Ali u 20. stoljeću se sve više iskusilo da ljudi ustvari ne moraju uvijek doći na cijepljenje, već da i cijepljenje može doći do ljudi“, kaže Thießen, “i to uz pomoć mobilnih timova, punktova za vakcinaciju u supermarketima ili u gradskim vijećnicama.“

    Ili neobičnim akcijama kao što je provode gradske vlasti New Orleansa. U roku od samo tri sata podijeljeno je preko 60 kilograma jastoga, odnosno ubrizgano 125 doza vakcine: „To možda u prvi mah zvuči banalno i smiješno, pola kila ljuskara za jednu vakcinu“, priča Thießen. “Ali upravo to otkriva jednu važnu stvar: da su ljudi lijeni. I to opet na drugoj strani pokazuje: što je neki proces organiziovan jednostavnije, on je i uspješniji. I upravo to je često i rješenje problema.”

    Izvornu objavu pročitajte na OVOM linku.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje