Ponedjeljak, 27. Septembra 2021.
Tuzlanski.ba logo

Britanska novinarka koju su talibani držali zarobljenu, progovorila o Afganistanu

Preuzmite sliku

Britanska novinarka Yvonne Ridley, koju su 2001. godine talibani držali u zatočeništvu, izjavila je kako danas u zapadnim medijima ima mnogo zastrašujućih i dramatičnih naslova, te snimaka koji nemaju veze sa stvarnošću u Afganistanu.

Ridley, koju su prije dvije decenije talibani držali u pritvoru 11 dana, govorila je za Anadolu Agency (AA) o svojim viđenjima najnovijih događaja u Afganistanu. Napominjući kako je cijeli svijet znatiželjan o tome šta se trenutno događa u Afganistanu, Ridley najnovije izvještaje zapadnih medija o ocjenjuje zastrašujućim i dramatičnim.

“U zapadnim medijima ima zaista zastrašujućih i dramatičnih naslova. Mislim da to daje pogrešan dojam o onome što se događa na terenu”, kazala je Ridley.

Pojašnjava da talibani u prošlosti nisu imali ambicije upravljati Afganistanom te kako su napravili velike greške, poput nerazumijevanja međunarodne diplomacije koja se tiče regije. Prema njenim riječima, danas se čini da su talibani manje opterećeniji i sveobuhvatniji. Ridley podvlači da mnogi novinari, uključujući poznate novinare na međunarodnom nivou, vrše lažnu propagandu o Afganistanu.

“U zapadnim medijima ima mnogo fotografija, filmova i snimaka koji nemaju veze sa stvarnošću u Afganistanu. Ili razumiju i odlučuju zavesti ostatak svijeta, ili uzrokuju da ostatak svijeta zavede bahatost i neznanje Zapada. Takva opasna propaganda potpiruje užas i haotične scene koje smo posljednjih dana vidjeli na aerodromu u Kabulu“, govori Ridley.

Podvlači kako ne zanemaruje niti negira strah koji je prisutan kod Afganistanaca.

“Pogledi i strah na njihovim licima opipljivi su i stvarni. Svjesna sam toga jer sam se upravo tako osjećala kad su me zarobili talibani, toliko sam ih se bojala. Svjesna sam tog straha, ali i ja sam bila žrtva propagande. Tadašnji američki predsjednik George W. Bush i britanski premijer Tony Blair rekli su nam da su okrutni, loši ljudi i da mrze žene. Nisam ni mislila da ću preživjeti prvu noć”, poručuje Ridley.

Osvrće se i na ono što se dogodilo na aerodromu u Kabulu nakon što su talibani preuzeli kontrolu u glavnom gradu Afganistana, naglašavajući kako su to teške slike.

“Zapadna javnost najprije želi da svi izađu, a onda pomisle ‘to su tamnoputi ljudi, imaju bradu, želimo li ih mi u svojoj zemlji’. Tu je uključeno mnogo netrpeljivosti, predrasuda i rasizma. Pomiješana su osjećanja onih koji bi kritikovali talibane a istovremeno ne žele da Afganistanci dođu u Veliku Britaniju”, govori Ridley.

Podvlači kako su Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i druge zemlje trebali puno ranije razumjeti signale, te se organizovati da ti ljudi puno ranije napuste zemlju. Ridley smatra kako je Zapad prilično neiskren kada kaže “nismo to očekivali, iznenađeni smo”.

Dodaje kako snimci sa aerodroma nisu od koristi ni za koga, te da predstavljaju loš publicitet.

“To nije dobro ni za Zapad, niti za talibane jer dolazi do odljeva mozgova, oni gube neke od svojih najboljih profesionalaca. S druge strane, mislim da svakome ko želi otići to treba dozvoliti. Moji prijatelji u Pakistanu kažu mi da očekuju veliki priljev afganistanskih izbjeglica, ali da se to još nije dogodilo. Iako su ljudi u Kabulu u panici, oni u ruralnim područjima uglavnom se vode time ‘pričekajmo pa ćemo vidjeti'”, kaže Ridley.

Britanska novinarka dotiče se i rasprava o tome da se žene pod vlašću talibana ne mogu školovati, te kaže:

“Talibani garantuju da će se obrazovanje žena nastaviti do univerzitetskog nivoa. Nadajmo se da će održati obećanja, ali treba spomenuti neke činjenice. Šta se dobilo od 20 godina okupacije SAD-a i NATO-a? Pogledajmo činjenice na terenu. Univerziteti su navodno otvoreni za sve. Realnost je da dva posto afganistanskih žena ide na fakultet. To su privilegovane, ugledne žene. Bez obzira na to ko vlada, one će uvijek biti uspješne i sretna sam zbog njih. No, 84 posto afganistanskih žena još je nepismeno. To nije priča o uspjehu”, ističe Ridley.

Navodeći da je za promjenu nekih ljudi potrebno vremena, Ridley ističe primjer bivšeg predsjednika Zimbabvea Roberta Mugabea, koji je za 20 godina žene Zimbabvea učinio najobrazovanijim u cijeloj Africi.

“Ako je čak i Mugabe uspio, zašto Zapad to nije uspio, unatoč svoj moći i podršci za koju kažu da ih daju Afganistankama? Reći ću vam zašto. Zato što nisu zainteresovani pomoći radničkoj klasi”, mišljenja je Ridley.

Još jednom podvlači da talibani moraju ispuniti obećanja koja su dali.

“Ako talibani ne budu držali svoje riječi, nikada im neće biti oprošteno. Čuli smo vaše riječi, sada ćemo vidjeti kako to implementirate. Da vidimo kako i koliko poštujete sve žene, ne samo bogate, moćne, utjecajne žene velikih gradova. Ispunite ovo obećanje afganistanskim ženama, milionima Afganistanaca koji nikada nisu čuli njihov glas”, poručuje Ridley.

Dodaje kako je u Afganistanu mnogo žena koje se zlostavljaju pod maskom islama, te kaže:

“Govore o islamu. Kao muslimanka znam da u islamu ne postoji nešto poput prisilnog braka. Potrebno se riješiti ovih praksi u Afganistanu. Ako ćete naglašavati islamske vrijednosti, riješite se prisilnih brakova. Za početak bi bilo dobro da se nasilje u porodici tretira kao kriminal.”

Ridley dodaje i to da su talibani imali 20 godina da uvide svoje greške, te da iz tog razloga vjeruje da neće dopustiti da Afganistan postane gnijezdo terorizma, posebno s učinkom Sporazuma iz Dohe koji su potpisali. Ističe i to da je 20 godina postojanja SAD-a u Afganistanu još jednom dokazalo da ova zemlja nije graditelj nacija.

“Kao što znate potrošili su dva biliona dolara na svoju vojnu kampanju, a zamislite da potrošite bilion dolara na obrazovanje, zdravstvo ili socijalnu skrb u Afganistanu. No, umjesto toga potrošili su dva biliona dolara na vojsku, stvorili su vojsku za talibane, a talibani sada imaju zračne snage. Proveli su 20 godina rješavajući se talibana, a ono što su učinili je da su ih vratili i dali im vojsku”, govori Ridley.

Podvlačeći da nema namjeru hvaliti talibane i da nije sljedbenik njihove ideologije, Ridley kaže da ono što govori su samo istina i činjenice.

„Vidim da se ljudima to ne sviđa, ljudi se zbog toga uvrijede. Ne mogu se izvinjavati zbog toga što sam rekla istinu“, naglašava Ridley.

Na samom kraju ističe i to da Afganistan ima veliki potencijal da bude važan dio trgovine u regiji.

“Želim vidjeti afganistanske žene kako izlaze iz ruševina i postaju jake i nezavisne. To želim vidjeti. Ne želim vidjeti druge slike iz Afganistana koje daju drugačiju naraciju. Vrijeme je da ova zemlja pronađe mir, vrijeme je da se obnovi. Dajte priliku afganistanskom narodu i zaboravite veliku igru. Pogledajmo kako se novi Afganistan diže iz ruševina”, zaključuje Ridley.

Yvonne Ridley uhvatili su talibani dok je pokušavala preći iz Pakistana u Afganistan 2001 godine. Britanska novinarka puštena je na slobodu nakon 11-dnevnog zatočeništva.

Autorica je brojnih djela, uključujući knjigu o svom iskustvu s talibanima. Ridley je nominirana za Nobelovu nagradu za mir 2019. godine zbog svog humanitarnog rada za sirijske zarobljenice i pomoći pri prikupljanju dokaza o ratnim zločinima nad izbjeglicama Rohingya u Arakanu.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje