Selo je postalo popularno zbog prekarnih metalnih merdevina kojim su se stanovnici peli do kuće.

Iako čitav život domom nazivaju liticu od 800 metara, djeca mještana ruralnog dijela kineske provincije Sichuan sada imaju novi dom – stan u gradskom, stambenom naselju, piše BBC na srpskom.

Selo Atuler postalo je poznato nakon objavljivanja fotografija koje prikazuju odrasle i djecu kako se nebezbjedno penju liticom do svojih kuća, koristeći samo metalne merdevine.

Oko 84 domaćinstva preseljena su u novoizgrađene stanove, u sklopu lokalne kampanje za suzbijanje siromaštva.

Ona je dio šire nacionalne kampanje, sa ciljem da okončanja siromaštvo u Kini do kraja 2020. godine.

„Tako sam sretan što sam dobio kuću”

Prizori iz sičuanskog sela Atuler obišli su svijet 2016. godine.

Šira javnost je tada saznala da za mještane jedini put do kuće predstavljaju nebezbjedne merdevine od konopca.

Mještani su se tim merdevinama penjali sa bebama, namirnicima i drugim potrepštinama koje su nosili u selo.

Ubrzo nakon što su fotografije objavljene, kineska vlada je pletene merdevine zamenila metalnim.

Domaćinstva su sada preseljena u grad Zhaouje, udaljen oko 70 kilometara od litice.

Stanovnici litice sada su smješteni u namještene stanove od 50, 75 i 100 kvadrata, zavisno od broja članova porodice.

To je velika promjena za nekadašnje stanovnike litice, koji pripadaju manjinskoj grupi Ji, generacijama nastanjenoj u ovom planinskom selu.

Kineski državni mediji objavili su fotografije mještana koji blistaju od sreće, a jedan od njih je državnoj medijskoj kući CGTN rekao da je „vrlo srećan što sam danas dobio dobru kuću”.

„Veliko finansijsko opeterećenje”

Profesor humane geografije na Univerzitetu u Melburnu Mark Vang kaže da kineska vlada uveliko daje subvencije ovakvim porodicama da kupe stan. Vlasti učestvuju sa do 70 posto.

Međutim, u pojedinim slučajevima, porodice uprkos subvencijama nisu u mogućnosti da priušte stanove.

„U nekim zaista siromašnim selima, 30 odsto i dalje može biti preveliki trošak za porodicu, koja na kraju mora da pozajmljuje novac, upadajući (paradoksalno) u još veći dug”, kaže Vang za BBC.

„Za najsiromašnije, to je veliko finansijsko opterećenje, pa u nekim slučajevima porodice moraju da ostanu u ruralnim naseljima”.

Prema izveštajima kineskog državnog portala China Daily, svaki član porodice će morati da plati 2.500 juana (352 američkih dolara) za preseljenje, što za četvoročlanu porodicu znači trošak od skoro 10.000 juana.

Vang ističe da je ovo prilično mala suma, u poređenju sa drugim stambenim šemama za koje je čuo, gdje ljudi moraju da plate i do 40.000 juana.

Vang kaže da, u većini kampanja za preseljenje siromašnih, stanovnici ruralnih područja imaju izbor da li da se presele. On dodaje da obično nije slučaj da mještani iz sela bivaju preseljeni u veliki grad.

„U većini slučajeva, radi se o preseljenju u neki manji grad u istoj provinciji ili predgrađe. Dakle, ne sele se u megalopolis. Ne žele svi da žive u urbanim sredinama, a većina onih koji žele su već napustila sela”, dodaje Vang.

„Vlasti obično uvode ograničenja u vezi sa tim koliko daleko porodice mogu da budu preseljene. Ovakva ograničenja rade u korist većine mještana ruralnih područja, jer oni tako mogu nastaviti da obrađuju svoje poljoprivredno zemljište, pa je ta varijatna svima primamljiva.”

Mještani Atulera će novi stambeni kompleks dijeliti sa siromašnim komšijama iz drugih dijelova provincije Sichuan.

Oko 30 domaćinstava nastaviće da živi u selu Atuler, koje se pretvara u turističku atrakciju.

Kineski državni portal China Daily prenosi da će oni koju ostanu biti uposleni u lokalnoj turističkoj industriji i zaduženi za vođenje turističkih obilazaka, kao i restorana, gostionica i slično.

Vlada provincije Sichuan ima ambiciozne planove: najavljena je izgradnja žičare za prevoz turista do sela i okolnih mjesta. Raniji izvještaji kineskih državnih medija pominju planove da se selo pretvori u ljetovalište, kao i da će država u sve to investirati oko 630 miliona juana.

Iako bi ovakav razvoj događaja otvorio nova radna mjesta u ovom dijelu zemlje, za sada nije jasno planiraju li se dodatne mjere, koje bi obezbjedile zaštitu ekološki važnih područja i lokaliteta i otklonile opasnost da ova mjesta postanu previše razvijena.

Predsednik Kine Xi Jinping izjavio je da će iskoreniti siromaštvo do kraja 2020. godine.

Ne postoji nijedna standardna definicija siromaštva koja bi obuhvatila čitavu Kinu, jer se situacija razlikuje od provincije do provincije.

Opšteprihvaćena granica apsolutnog siromaštva je 2.300 juana (331$) neto prihoda godišnje. Prema tom standardu, oko 30 miliona ljudi u Kini je 2017. godine živjelo je u apsolutnom siromaštvu.

Međutim, postavljeni rok se brzo približava, a Vang kaže da bi planove mogao da pomete korona virus.

„Čak i bez Covid-19, teško bi bilo ispuniti ovaj rok, što je sada dodatno otežano”. (Tuzlanski.ba)