Ponedjeljak, 25. Mart 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Boje se reći: Za 30 godina ljeta u gradu bit će smrtonosna

Zamislite skok od 8°C u samo nekoliko godina i do milijarde izbjeglica odnosno 1000 puta više nego iz Sirije 2015….

Zemlju, odnosno život na Zemlji, nauka sve češće posmatra kao jedan veliki živi superorganizam. Kako se osjećate kad imate povišenu temperaturu za 1,5°C? Ili za 2°C? Odnosno, kad vam toplomjer mjeri 38°C ili više… Opisi su šokantni, a čak i danas ne možemo niti izdaleka pojmiti kako bi izgledao svijet zagrijan za 4, pa čak i 8 ili 13°C više od života kakav smo poznavali u 20. stoljeću. Već 4°C toplija Zemlja značila bi 600.000 milijardi dolara štete od podivljale klime, zatim dvostruko više ratova nego danas i klimatskih izbjeglica diljem svijeta najmanje 100 puta više nego što ih je u nekoliko godina bježalo pred ratom u Siriji, a možda i 1000 puta više.

  • Američki novinar David Wallace-Wells, poznat po člancima u Guardianu i magazinu New York, te po knjizi “Nenastanjiva Zemlja – život nakon zatopljenja” iz 2017. ne slaže se s onima koji smatraju da će biti kontraproduktivno ako se milijardama ljudi budućnost prikaže katastrofalnijom nego bi oni to mogli podnijeti. Objašnjenje takvog stava je da će čovječanstvo suočeno s takvim izgledima patnje i smrti svoje djece i svoje vrste naprosto odustati od svega i prepustiti se propasti. Tako doista smatra jako puno i klimatologa i državnika koji se trude nešto učiniti. Wallace-Wells, međutim, smatra da čovječanstvo mora tačno znati šta mu se sprema, jer jedino tako može smoći snage i volje da učini što je potrebno. On je za Big Think zato sada snimio kratko predavanje o tome da klimatske promjene, ako ih ne zaustavimo, neće stati niti na 4,3°C, što bi značilo svijet u kojem bi, naprimjer, Hrvatska postala spržena pustinja, poplavljene obale, poharana sušom, gladi, bolestima… Objasnio je da svijet u tom slučaju srlja u zatopljenje od 8°C, od 13°C, te je opisao kako će, ako se to dogodi, izgledati nenastanjiv planet Zemlja. Pritom ne govori napamet, opisuje ono što znaju svi ti klimatolozi koje industrijski i naftni lobisti optužuju za “kataklizmičke scenarije od 4°C”, a zapravo govore “pod ručnom” jer su opasnosti daleko gore čak i od toga.

    Svjetski naučnici iz klimatologije ujedinjeni su u zaključku o klimatskim promjenama: prag katastrofe na Zemlji je 2°C, posljednja doista sigurna tačka je još i niže, 1,5°C. A što ako čovječanstvo ne uspije obuzdati rast razine CO2 u atmosferi? Dokle će pomor života, tako i ljudi na Zemlji ići? Naučnici smatraju da je do kraja stoljeća najvjerojatniji ishod da ćemo, ako nastavimo ovako, zagrijati Zemlju za ukupno 4°C u odnosu na prosjeke globalne temperature u 20. stoljeću. “Zemlja toplija za 2°C bit će zastrašujuća. Pogledajmo kakva će biti 4°C toplija. Kada pogledamo kroz prozor, vidimo da je Zemlja uglavnom ista kao i dan ranije. Uglavnom ne primjećujemo ekstreme o kojima javljaju vijesti iz svijeta. Ali za nekoliko desetljeća sve će se to sasvim promijeniti. Život će postati narušen, deformisan, drugačiji”, kaže Wallace-Wells. I on se slaže da je prag gubitka kontrole nad svime zagrijavanje od 1,5°C, ali smatra i da je praktično nemoguće da stabiliziramo zagrijavanje čak i na 2°C, jer danas smo “potrošili” već oko 1°C, bez tzv negativnih emisija CO2. To bi značilo isisavanje CO2 iz atmosfere i skladištenje. Takve tehnologije danas još niti nemamo nego tek na razini pokusa.

  • “Zato osobno uzimam da je najbolje čemu se možemo nadati 2°C, a to je prag katastrofe, već i to je pola stepena više od praga genocida za neke nacije u svijetu”, kazao je Wallace-Wells. A četiri stepena? “Mnogi gradovi po Aziji i Bliskom istoku do 2050. postat će smrtonosno vrući ljeti, gradovi poput Calcutte od 5, 10 ili 20 miliona ljudi. Nećete moći izaći na otvoreno bez da rizikujete da umrete, kamoli da vani još i radite. I to već 2050. godine. UN zbog toga smatra da ćemo već tada imati 200 miliona klimatskih izbjeglica, možda čak i cijelu jednu milijardu.” Čak i da ih bude samo 100 ili 150 miliona, on konstatira da je izbjeglička kriza iz Sirije, koja je politički sasvim destabilizovala EU, koja je dovela do Brexita i uzdrmala politički cijeli svijet, bila posljedica tek jednog miliona sirijskih izbjeglica. A ovo bi bilo najmanje sto puta više od toga. “To bi bio svijet u kojem bi se države išle izvlačiti na račun susjednih, izlazile bi iz UN-a, EU-a, u kojima bi eksplodirali nacionalizmi, rasizmi, ksenofobija, a suočeni ćemo biti s neusporedivo više ljudi u očajničkom bijegu od propasti. Ako ih ne bismo primili, ostavili bismo ih da umru, njih desetke i stotine miliona. Danas se to čini nezamislivo, ali u takvom svijetu…”

  • 4,3°C topliji svijet sa 600.000 milijardi dolara šteta značio bi štete dvostruko veće od sveg bogatstva što ga čovječanstvo danas posjeduje. “Svijet bi istodobno pogodilo šest prirodnih katastrofa. Ekonomske posljedice, poplave, izbjeglice… Ništa od toga još ne možemo zamisliti jer nam um odbija prihvatiti takvu sliku kao previše užasavajuću. Ali to užasavanje trebalo bi nas motivirati da se usredotočimo na rješavanje krize. Naš je psihološki refleks da odbijamo misliti na takve stvari, ali to nije rješenje. Postoje scenariji koji su još i gori od 4,3°C. Riječ je o mehanizmima povratne petlje pri zagrijavanju sustava, o tome da se zagrijani sistemi, kad smo ih jednom pogurnuli u klimatske promjene, dalje nastavljaju dodatno sami zagrijavati”, kazao je dalje. Primjer je smanjeni albedo Zemlje. Albedo je sposobnost planeta da svjetlost svoje matične zvijezde odbija nazad u svemir. Na Zemlji tome najviše pridonose Arktik i Antarktik, zato što su pod ledom i bjelina leda skoro sve Sunčevo zračenje odbija nazad.

    Ali, u svijetu u kojem se polovi otapaju, posebno Arktik, gdje umjesto leda odjednom imamo morsku površinu, i to jako tamnu, albedo se rapidno smanjuje, Sunčevo zračenje se ne odbija u atmosferu, koja se sve brže zagrijava, kao i more, a to znači još brže otapanje leda, još manje bjeline na polovima… Uostalom, znate i sami da vam je ljeti, ako ste na suncu, toplije kad ste u crnoj nego kad ste u bijeloj majici? Potom permafrost, stalno zaleđeno tlo u polarnim područjima, koje se otapa, a u sebi sadrži zarobljenima velike količine metana. Metan je plin s, prema nekim proračunima 30, prema drugima 80 puta većom stakleničkom sposobnosti nego CO2. I opet, što se svijet više zagrijava, otapa se sve više permafrosta, oslobađa se sve više metana, pa se svijet uslijed toga sve više zagrijava i zato se permafrost otapa još brže, što znači još više metana i još brže zagrijavanje planeta… “To onda znači dodatnih još nekoliko stupnjeva zagrijanosti Zemlje od onih početnih kalkulacija o globalnom zatopljenju. Takvih povratnih petlji, spirala propadanja danas se na Zemlji primjećuje već nekoliko. Prije nekoliko dana izašlo je istraživanje o uticaju količine CO2 na mehanizme nastajanja oblaka u Zemljinoj atmosferi”, kaže dalje.

  • “Doskora je CO2 u atmosferi u 20. stoljeću bilo 200 ppm (čestica na milijun čestica), a danas ih je 410 ppm. To, ipak, do početka 22. stoljeća može u takvoj mjeri uništiti postojeće mehanizme stvaranja oblaka na svijetu da bi samo to donijelo zatopljenje od čak 8°C. To bi značilo da bismo u nekom trenutku od zatopljenja od 4 ili 5°C naglo skočili na 12 ili 13°C. To bi velika područja Zemlje doslovno učinilo nemogućima za život; ne samo žarki pojas, trope, nego bi širom svijeta postalo previše vruće za preživjeti.” (Express.hr)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje