Izbjeglice koje su rizikovale svoj život i iz turskog grada Canakkalea došle do grčkog otoka Lezbos, tokom dva dana prepješače više od 65 kilometara kako bi se registrirali kao izbjeglice, piše Anadolu Agency (AA).

Sirijske izbjeglice iz Canakkalea na opasan put morem kreću uglavnom u gumenim čamcima. Iskrcavaju se na obalama grada Mithimna, na sjeveru grčkog Lezbosa. Sa tog mjesta, da bi se registovali, prvo idu do centra grada.

Izbjeglice koje su se već registrovale mogu koristiti autobus ili vozila koja će ih prebaciti do centra grada, međutim oni koji se nisu registrovali ne mogu koristiti ove usluge nego hodati više od 65 kilometara.

Stanovnici otoka Lezbos ponekad rizikuju da plate visoku kaznu za prevoženje neregistrovanih izbjeglica. Međutim, one koji nemaju toliko sreće čeka veoma dug i težak put. Često putuju u mokroj obući i odjeći.

U prvoj fazi moraju proći brdovit teren koji se prostire na 25 kilometara. Tada dolaze u grad Kalloni. Poslije toga, nešto više od 35 kilometara pješače po nešto ravnijem terenu da bi stigli u grad Lezbos. Tu čekaju tri do četiri dana, koliko je potrebno da dobiju dokumente.

Nakon registracije, ovi nesretni ljudi najčešće desetak dana čekaju ukrcavanje na brod koji će ih prevesti do grčkog kopna, odakle putuju za zemlje Evropske unije (EU).

Muhamed Kahya je sa svojom suprugom i devetomjesečnom bebom stigao brodom u Grčku.

“Vrlo teško živimo nakon što stignemo u Grčku. Nama mnogo znače autobusi i automobili. Ovaj put teško podnose djeca, stari i bolesni. Mnogo bi nam lakše bilo kada bi centar za registraciju bio na obali gdje stignemo. Ne možemo čak ni taksi zaustaviti, jer nam kažu da im je zabranjeno da nas prevoze. Veoma nam je teško”, kazao je Kahya.

On je dodao kako za put svako od njih plaća po 1.200 dolara.

“S Božijom pomoći, stići ćemo u Njemačku. Tamo je za Sirijce najbolje. Ljudima daju kuću, zdravstveno osiguranje i plaću. Najbitnije je da daju boravišnu dozvolu”, dodao je Kahya.

Ahmet Kahya, također sirijska izbjeglica, kazao je kako ne mogu da shvate šta grčka vlada pokušava da uradi.

“Nema prijevoza, nikome ne dozvoljavaju da nas preveze. Dolaze ljudi iz svih krajeva svijeta da bi pomogli. Čak i njima zabranjuju da nam daju jelo i piće. Grčka je socijalistička zemlja. Sirija je nestala. Ljudi umiru. Na desetine načina možete poginuti. Bilo nam je drago kada je grčka stranka Syriza došla na vlast, ali ovo što rade nije humano. Tjeraju djecu, trudnice i invalide da hodaju. Narod Grčke želi da nam pomogne, vlada im to ne dozvoljava. Kad negdje sjedemo pola sata ili sat, tjeraju nas da ustanemo. Kako u takvom stanju da hodamo?”, kazao je Kahya. (Tuzlanski.ba)