Komšinica je vidjela visokog pothranjenog muškarca kako zavezanih ruku i s lancima na nogama doslovce puzi do smeća

Prizor koji su ugledali zagrebački policajci 14. augusta ove godine u kući u zapadnom dijelu Zagreba, a nakon dojave komšija o mogućem kaznenome djelu, pamtit će dok žive. Toga dana policiju je nazvala jedna komšinica rekavši da je u dvorištu obližnje kuće vidjela visokoga pothranjenoga muškarca kako zavezanih ruku i s lancima na nogama doslovce puže do smeća te pokušava pojesti otpatke hrane. Došavši na tu adresu, policajci su pokucali na vrata, a otvorio im je 38-godišnji američki državljanin s trajnim boravištem u Hrvatskoj.

Lagao policiji

Na pitanje o onome što je komšinica prijavila, muškarac je odmahnuo glavom rekavši: “Sam sam u kući”, a na pitanje mogu li ući u kuću i napraviti provjeru, rekao im je ne. S obzirom na to da nisu imali nalog za pretres, policajci su nakratko otišli, no čim su provjerili podatke koje im je Amerikanac dao o sebi, utvrdili su da je on staratelj starijem bratu koji ima autizam i koji je s njime došao iz SAD-a. “Brat mi je u Americi”, odgovorio je policajcima kad su mu ponovo pokucali na vrata, ali uz odgovarajući nalog.

Policija je pregledala sve prostorije osim toaleta koji je bio zaključan. Amerikanac je počeo negodovati da je toalet prljav i da bi ga očistio prije nego što im ga pokaže, no policijsko strpljenje se smanjivalo. Zatražili su ključ i otvorili vrata. Pred njima je bio sklupčan muškarac u jako lošem stranju, pothranjen, kost i koža. S njim se nije moglo komunicirati, proizvodio je tužne zvukove. Ruke su mu bile vezane na leđima plastičnim vezicama, a oko nogu je imao policijske lisice.

Bio je to, ispostavilo se, Amerikančev stariji brat s autizmom, kojega je po svemu sudeći, duže vrijeme držao vezanoga kao psa te ga ostavljao bez hrane kad bi odlazio od kuće. To je trajalo, zaključila je policija, najmanje od februara ove godine kada je 38-godišnjak unajmio kuću u zapadnom dijelu grada, a možda i puno prije jer se u Hrvatsku doselio prije četiri godine. Vlasnik kuće ostao je zapanjen iskustvom s podstanarima koje je primio u kuću 28. februara ove godine.

– Bio sam na moru kad me policija u augustu nazvala te sam ih pitao u šali jesam li gdje prošao kroz crveno čim me traže. Rekli su mi da im nije do šale jer da mi je jedan podstanar u zatvoru, a drugi da je bio zavezan za WC šolju i da ima jedva 30 kilograma.

Zgroženi vlasnik

I da se za sve saznalo nakon što su komšije vidjele da mladić vezanih ruku, pužući ide po dvorištu te kopa po kanti za smeće, valjda tražeći hranu. Ne mogu vjerovati da je sve to istina, a najužasnija od svega mi je spoznaja da je brat bratu u mom dvorištu kopao grob – kaže za Jutarnji vlasnik kuće u čijem je dvorištu bila metar duboka rupa veličine 160×70 cm. Uviđaj na mjestu užasa trajao je danima, a kako je za Jutarnji.hr još ispričao stanodavac američke braće, neposredno prije odlaska na godišnji podstanarima je pokosio travu, podrezao grane na drveću u dvorištu.

– Tad sam uočio rupu. Bila je duboka nekih 20 cm i duga nešto više od metra. Uznemirio sam se kako može kopati a da ne pita, pa je rekao da planira saditi papriku. Prešao sam preko toga, a na kraju je ta rupa dosegla i metar. Nisam ni slutio da će jedan običan oglas na Njuškalu, dok sam tražio podstanare, otići u tom smjeru. Došao je vidjeti kuću s djevojkom koja je rekla da je kolegica s posla jer on nije govorio hrvatski. Kod javnog bilježnika sam s njim i bratom sklopio ugovor i prijavio ih. Poslije smo razgovarali i rekao mi je da je penzionisani vojnik, da je devet godina proveo u vojsci, da ima dobru penziju te da je u Hrvatskoj jer je jeftin život i da se brine o bratu – govori vlasnik kuće koji je drugog podstanara vidio samo jednom.

Vjenčani list

U kući je nakon svega ostao darmar. Hrpa odjeće koju braća trebaju preuzeti, ali i vjenčani list prema kojem je mlađi brat 2010. stupio u brak na Črnomercu s jednom Hrvaticom. Komšije s kojima je razgovarano šokirani su otkrićem, ali i ogorčeni jer su prolaznici, koji su tog 14. augusta oko 10 sati išli frekventnom ulicom s pogledom na dvorište u kojoj puže mladić, samo produžili dalje. Sve dok nije naišla jedna komšinica.

– Taj čovjek je bio sportski tip, utreniran, losanđeleski naglasak, imao je anđeosko lice i dobro se oblačio. A brata mu nikad nismo vidjeli osim u nekoliko navrata u dvorištu. Ostali smo iznenađeni jer nismo ništa naslućivali – zaključila je komšinica. (Jutarnji.hr)