I dok svakog dana slušamo o crnim statistikama novooboljelih i preminulih od koronavirusa širom regiona, u bolnici u Varaždinu, čija je situacija među najtežima u Hrvatskoj, ljekari, medicinske sestre i drugo osoblje ulažu nadljudske napore kako bi pomogli bolesnicima.

Iako se u COVID odjele ne može, ekipa Provjerenog ipak je pronašla način da gledateljima pokaže kako izgleda svakodnevnica u jednoj od najopterećenijih jedinica za liječenje COVID bolesnika.

Situacija je sve lošija. Svjedočili su nadljudskim naporima koje trenutno ulažu ljekari, sestre i drugo medicinsko osoblje širom Hrvatske.

Na te odjele se ne može ući, ali zato je jedna medicinska sestra na glavu stavila kameru i snimila dio u varaždinskoj bolnici u kojem se nalaze najteži pacijenti oboljeli od koronavirusa.

Pacijenti iz varaždinske bolnice ne mogu govoriti, pa im pišu na papir. Najčešće napišu da se boje, da žele čuti nekoga od članova porodice. Nedavno je jedan od pacijenata imao rođendan, bio je pri svijesti, pa mu je sestra dala svoj telefon na koji ga je supruga nazvala. I znate šta se dogodilo? Čudo! Zdravstvena situacija mu se popravila.

Ljekari preživljavaju zajedno s pacijentima svaki dah, a oni jedva dišu. Jedva govore. Nepomično leže. Tišinu u hodnicima razbijaju zvukovi respiratora.

Anesteziolog Nedjeljko Sobol kaže kako je sada u Hrvatskojista situacija kao i u Italiji na proljeće. A svaki zvuk respiratora tim bolesnicima znači – udisaj. Znači im život! A ne preživi, nažalost, svako.

“Ne želim da taj zvuk ikada čujete. To je zvuk koji alarmira da je srce prestalo kucati. Prestrašno”, govori sestra Edita Horvat. Svaki dan s intenzivne jedinice na vječno počivalište ode nekoliko ljudi. ”Nas to naviše pogađa što ne možemo spasiti ljudske živote. Nastojim ne plakati”, dodala je glavna sestra Ksenija Kukec.

Svaki dan dolazi po nove zvukove smrti

O bolesnicima na intenzivnoj njezi brine se 59 sestara i više od dvadeset ljekara. 24 sata na dan, u timovima. Svako jutro u 4:45 budi se i ona. Edita Horvat iz Ludbrega ide u Opću bolnicu Varaždin. Oblači tešku opremu i u sedam sati kreće na težak zadatak – brinuti se o životima na izdisaju.

“Jedan pacijent molio je da ga se uspava jer više nije mogao disati… Sjećam se kada mi je jedan pacijent rekao: ‘Mogu li dobiti vode? Ne znam hoće li mi to biti zadnja.’ Rekla sam mu: ‘Dat ću vam vode, ali zadnja vam sigurno neće biti'”, prisjetila se.

Sestra je gotovo cijelo desetljeće. Svega se nagledala, ali ovakvo nešto nije mogla doživjeti ni u najgoroj noćnoj mori. Kaže kako su u jednome danu imali i deset preminulih te da niko od njih nije spreman na toliku brojku mrtvih svaki dan.

“Najgore je kada ta smrt dođe iznenada, kada se i ne snađeš, nego slušaš monitor, čuješ zvuk za koji znaš što znači. Uđeš u sobu i vidiš ravnu crtu na monitoru, počinje reanimacija… Međutim, stvarno su u zadnje vrijeme rijeki trenuci da uspijemo dobiti čovjeka natrag”, žalosno nam govori.

Sada ih, kažu sestre, ovi ljudi trebaju više nego ikada. I zato svu svoju snagu, znanje, vrijeme – ulažu u spašavanje baš svakog života.

Propustili ste emisiju? Pogledajte je OVDJE.