Nema veze kakvo je vrijeme. Može puhati bura, padati kiša, biti magla ili jako sunce. Djeci to ne bi trebalo smetati jer bi se tako trebala povezati s prirodom, steći imunitet i snalažljivost. Za sve se to zalaže filozofija takozvanog šumskog vrtića koji je u Puli otvorila 30-godišnja psihologinja i dadilja Francesca Miličević.
Prva djeca su se već upisala u novu vrstu vrtiće Šumska djeca. Oni bi u ovom vrtiću trebali provesti čitav dan u šumi, a time im Francesca Miličević želi pružiti ono što je i ona imala kao dijete, prenosi Jutarnji.hr
Grupe od 12 djece
“Baš u ovoj šumi koju danas koristimo za potrebe šumskog vrtića igrala sam se kao djevojčica. Svako brdo je bilo moje i puno me uspomena veže za ovo mjesto. Uz mene u vrtiću radi još jedna odgajateljica, a vrtić smo zamislili po uzoru na slične u sjevernim evropskim zemljama gdje su djeca većinom vani. Na ovaj način pokušala sam u naš mentalitet implementirati nešto drugačije. Na samom smo početku i čekamo upise djece. Naša grupa moći će primiti njih 12, a puno ljudi zove i interesuje se. Sada to ide nešto sporije jer se svi pitaju kako će to izgledati i kako će to djeca biti cijeli dan vani, ali vjerujem da će ta priča zaživjeti. Mnogi me pitaju hoće li djeca cijeli dan biti mokra u šumi. Pa naravno da niko neće biti mokar, niti će se išta strašno dogoditi”, kaže Miličević koja je odlučila smjestiti vrtić u duboku hladovinu šume na pulskom Velom vrhu.
Ipak, djeca neće biti cijeli dan u šumi. Za spavanje i hranu, Francesca je uredila poseban zatvoreni prostor gdje će djeca boraviti kad je loše vrijeme.
Kao i u klasične vrtiće, i u ovaj se mogu upisati djeca od treće godine.
Čizmice su obavezne
“Kako izgleda dan u ovakvom vrtiću? Pa prvo se doručkuje, a onda idemo u šumu gdje se igramo, istražujemo, skupljamo šumske plodove, pravimo igračke od drveta, pravimo kućice za životinje, gnijezda od šipražja, idemo na izlete u udaljeniji dio šume. Sad na primjer skupljamo i jedemo kupine i djeca u tome uživaju, pa čak i ona koja su tvrdila da ih ne vole. Provodimo sve vrijeme u šumi, a nećemo imati unaprijed pripremljen poseban program. Sve će ovisiti o interesima djece taj dan, i kakvo će biti vrijeme te što će se u šumi događati. Šuma je nepresušan izvor doživljaja, ona hrani osjetila na svim raznima. Najmanje se treba brinuti što će djeca tamo raditi. Djeca obavezno moraju imati čizme, a naravno, kada je loše vrijeme i kabanice. Nakon jutarnje igre u šumi idemo na ručak, a onda djeca idu na spavanje. Poslije toga ponovno krećemo prema našem igralištu”, ističe Francesca Miličević.
Nema plastičnih igračaka
U vrtiću nema plastičnih gotovih igračaka nego će ih djeca sama praviti. Također, imaće i svoj vrt s povrćem i voćem.
“Šuma je nepravilan teren i dijete stalno mora biti oprezno. Dakle, dijete koje hoda po šumi u većoj je prednosti od onoga koje hoda po betonu. A i imunitet djece koja većinu vremena provode vani od one koja su većinom u zatvorenim prostorima je zasigurno jači. A i puno rade s rukama”, ističe Francesca Miličević, te dodaje: “Naravno da će dijete pasti i ogrebati se, da će biti i komaraca i krpelja, ali to nije ništa opasno. Sve je to za djecu dobro. Nema tu nekih realnih opasnosti.”
Ana Užarević, čiji je četverogodišnji sin Maksim u šumskom vrtiću, kaže da kod njega takav tip vrtića pozitivno utječe na psihu, snalažljivost, kreativnost te imunitet.
“Kad je dijete cijeli dan napolju, okruženje prirode pozitivno utječe na njega na više nivoa. To smo primijetili još ovo ljeto kada je bio s nama cijeli dan napolju u kampu. Stopio se s prirodom. Skupljao je biljke, štapove, penjao se po stijenama. Naravno, sve pod nadzorom. I vidjeli smo da je postajao sve spretniji, počeo je raspoznavati biljke i dobro se snalaziti. Ne bojimo se toga da će biti mokar ili išta slično. To će ga ojačati”, smatra dječakova majka Ana, koja dodaje i da se njegova motorika odlično razvija te da sve skupa blagotvorno djeluje na njegovo raspoloženje, spavanje i kreativnost.
“Bitno je da se i roditelji edukuju o tome što se sve nalazi u šumi. Vlada mišljenje da smo jako protektivni prema djeci. I to u jednoj mjeri stoji, pa ovo ni nije vrtić za mnoge roditelje”, zaključuje Francesca Miličević. (Jutarnji.hr)
