U teškoj nesreći koja se rano jutros dogodila na autocesti A3, kada je autobus na putu iz Frankfurta prema Kosovu sletio s ceste i prevrnuo se, poginulo je deset ljudi, a 15 je teško ozlijeđeno.

Oni sretniji, koji su prošli tek s pokojom ogrebotinom, smješteni su u pansionu u u slavonskobrodskom naselju Brodsko Vinogorje. Tamo je petnaestak preživjelih i neozlijeđenih iz stravične jutrošnje nesreće koja je odnijela deset života. Pansionom, piše SBplus, vlada sablasna tišina.

Većina se novopridošlih stanara raspršila i svako u svom kutku pokušava najmilijima u Kosovu i Njemačkoj javiti kako je izvukao živu glavu. Od 69 putnika desetero je smrtno stradalo, a njih više od 40 je ozlijeđeno. Jedan teško ozlijeđeni je prebačen u Zagreb, a četrnaestero teško ozlijeđenih je u brodskoj bolnici.

“Mi gore smo dobro prošli, ali oni koji su bilo dolje… To je bio pravi masakr”

Gutajući knedle i jedva susprežući suze, svoj je doživljaj i opis nesreće dao mladić koji je putovao sam.

“Mi koji smo bili u gornjem dijelu autobusa dobro smo prošli, ali oni koji su bili dolje… To je bio pravi masakr. Gotovo svi putnici u šest ujutro su u autobusu spavali. Još uvijek mi nije jasno kako se dogodila tragedija tolikih razmjera. Prvo čega se sjećam nakon prevrtanja, kada sam se probudio, jest misao da smo se samo prevrnuli i da se ne radi o teškoj nesreći. U tom trenutku nisam ni slutio da će biti toliko tragično. No bilo je. Pomagali smo izvlačiti beživotna tijela. Uspio sam se javiti svojoj porodici, svi su bili presretni”, za SBplus rekao je Fidan Hajdari iz Kosova koji radi i živi u Njemačkoj, smogavši snage da u svojoj boli zahvali brodskoj policiji i zdravstvenim djelatnicima koji su učinili sve kako bi im pomogli.

Svi opisuju užasne prizore

U prevoditeljskim su se ulogama našla dva kosovska državljanina sa zagrebačkom adresom koja su dojurila pomoći unesrećenima, barem podrškom, razgovorom i spajanjem s porodicama u Njemačkoj i Kosovu.

“Došao sam pomoći ljudima iz svoje zemlje. Čim sam čuo što se dogodilo, odmah sam stigao. Razgovarao sam s ljudima koji su bili u autobusu. Svi opisuju te užasne prizore. Najviše je stradao donji dio autobusa. Za dvojicu putnika porodice još ne znaju u kojoj su skupini, onih ozlijeđenih ili preminulih, jer ovdje ih nema. Strašna je ta neizvjesnost koja traje satima. S ovima koji su u pansionu su stalno timovi medicinske pomoći. Tu i tamo se neko žali na bolove u kičmi ili nogama, ali svi su najviše pod velikim šokom”, rekao je Enes Mehmeti iz Zagreba koji je i sam šokiran svjedočanstvima.

“Ono što smo proživjeli je užas, slike će mi zauvijek ostati u glavi”

Stariji su uglavnom zbunjeni i izgubljeni. Teško bi se snašli bez mladih koji su vični komunikaciji preko društvenih mreža.

“Putovala sam sama, ali sada za ove ljude osjećam kao da smo jedna velika porodica. Ne znam što bih bez ove omladine, pomogli su mi s internet vezom kako bih se mogla javiti svojima. Ono što smo proživjeli je užas. Slike će mi zauvijek ostati u glavi. Samo ne želim da se ova nesreća zataška lažima, nadam se da će se svi potruditi da se sazna njezin pravi uzrok”, rekla je Gashi Gevahiri, starija gospođa koja od šoka još uvijek na sebi ima posve krvavu majicu kao podsjetnik na užase koje je danas doživjela, a koje nikad neće zaboraviti.

I dok je većina putnika boravila u vanjskom dijelu pansiona, u unutrašnjem je već satima djevojka koja je putovala s majkom, a koja još nije dobila informaciju o tomu je li joj majka među ozlijeđenima ili poginulima, piše SBplus.