Utorak, 23. Maj 2017.
Preuzmite sliku

Srbija ima najviše zlata u regiji

Svjetsko vijeće za zlato objavilo je novu listu zemalja koje imaju najveće rezerve zlata, a po kojoj Srbija (63. mjesto sa 18,8 tona zlata) ima ubjedljivo najviše zlata kada su u pitanju države Zapadnog Balkana.

Od 100 zemalja, koliko ih je na listi, Srbiju na Zapadnom Balkanu slijede Makedonija (77. mjesto sa 6,9 tona), Slovenija (88. mjesto sa 3,2 tone), Bosna i Hercegovina (91. mjesto sa tri tone) i Albanija (98. mjesto sa 1,6 tona).

Listu predvode Sjedinjene Američke Države (8.133,5 tona zlata), Njemačka (3.377,9 tona zlata) i Međunarodni monetarni fond (MMF) sa 2.814,0 tona zlata, javlja Al jazeera.

Na listi, koja se zasniva na podacima MMF-a, ne nalaze se zemlje koje posljednjih šest mjeseci nisu dostavile nove brojke, kao ni one koje ne objavljuju podatke javno, pa tako na njoj nema Hrvatske i Crne Gore.

Na posljednjem mjestu liste od 100 zemalja se nalazi Mongolija (1,5 tona zlata).

Ovdje se postavlja logično pitanje, kako to da se zemlje Zapadnog Balkana, u kojim ekonomija ne cvjeta, nalaze na listi 100 zemalja sa najviše rezervi zlata.

Zlatne poluge u kalupima od 12.5 kilograma
Svjetski eksperti za zlato Ronald-Peter Stoeferle, Markus Bussler i Martin Siegel i ekonomski analitičar Goran Stanković govore za Al Jazeeru o važnosti zlata za države i njegovom historijskom značenju.

Rezerve zlata neke države nastaju uglavnom tako što država jedan deo deviznih rezervi odvoji, pa za taj novac kupi zlato, objašnjava Stanković.

“ Znači država je imala jednu ‘gomilu’ raznih deviza, i da bi zbog neke sigurnosti (poznato ti je da i najjače strane valute imaju oscilacije) sačuvala jedan deo od fluktuacija, ona se odluči da kupi jednu količinu zlata. Svaka država za sebe procenjuje, koliki deo će staviti na stranu, kao sigurnu vrednost. Država u svakom trenutku može opet da za to zlato kupi bilo koju valutu“, navodi on.

Prema zvaničnim podacima, nastavlja, Srbija je odvojila samo 7,5 posto od svojih deviznih rezervi i za te devize kupila zlato:

“To su stvarno zlatne poluge u kalupima od 12,5 kilograma. One se čuvaju u trezoru Narodne banke (oko 94 posto tih poluga ). Samo oko šest posto tih zlatnih poluga se čuvaju u inostranim trezorima i za to se plaća neka mala naknada. To znači da i te poluge tamo postoje u fizičkom obliku, samo su nekim velikim stranim trezorima.“

Ističe da rezerve zlata skoro da ne utiču na ekonomiju neke zemlje ili na standard ljudi.

“Devizne rezerve nastaju tako što sve poslovne banke u jednoj državi, odvoje jedan mali deo deviza, pa ih onda deponuju kod svoje nacionalne banke. Znači da su to dalje devize tih banaka ali su privremeno date na čuvanje i korišćenje Narodnoj banci. Zatim, ta gomila koja je skupljena od svih banaka služi kao neka zajednička menjačnica te države. Npr. neki privrednik plaća Nemcu robu za 100.000 evra. Onda on uplati Narodnoj banci u Srbiji dinare u toj vrednosti, a Narodna banka ih u „menjačnici“ zameni za evre i plati Nemcu. Takođe devizne rezerve država koristi i dnevno na domaćem tržištu novca, kada vidi da kurs mnogo varira. Onda ona kupuje dinare za devize ili obratno, da smiri variranje kursa. Uglavnom ta količina tj. vrednost deviznih rezevi ostaje ista“.

Kao primjer navodi Grčku, koja ima dosta zlatnih rezervi, pa im to ništa ne pomaže u teškoj finansijskoj situaciji.

“MMF kao kreditna organizacija je isto ocenila da joj je pametnije da jedan deo deviza zameni za zlato i to ostavi sa strane. To u principu nije ništa naročito i to ne menja ukupnu količinu novca.

Država ne bi smela da troši taj novac, jer je to novac banaka a u banke su novac deponovali građani i firme. Znači to je privatni novac, koji privremeno stoji kod države. Međutim, kada su nailazila krizna vrmena (ratovi i prevrati) zakon se nije poštovao, pa su se to zlato prisvajalo i prodavalo“, kaže Stanković.

Rezerve zlata se, tvrdi ekspert za zlato Martin Siegel iz Fonda za stabilnost u Njemačkoj, u velikoj mjeri nalaze u sopstvenim trezorima država, ali i u Bank of England i Federalne rezervama SAD-a.

“To zlato je državama teoretski uvijek dostupno, ali, u praktičnom smislu, prodaja tog zlata zavisi od dobre volje država u kojima se nečije rezerve nalaze. Države mogu povećati svoje zalihe zlata tako što dodatno kupuju“, ističe Siegel.

Centralna valutna rezerva
Vođa poslova njemačke firme Incrementum, koja se bavi ulaganjem i upravljanjem imovinom kompanija, Ronald-Peter Stoeferle kaže da je zlato za većinu svjetskih nacija centralna valutna rezerva.

“To je s jedne strane i relikt prošlosti. U 1980-im i ‘90-im su rezerve zlate evropskih zemalja znatno smanjene, tu su se posebno istakli Britanci. Amerikanci, s druge strane, ništa nisu prodavali. Ali sada od 2011., zemlje kao Rusija, Kina, Turska, Brazil, Meksiko itd. povećavaju svoje rezerve. Mislim da ima smisla povećavati rezerve zlata, jer druge valutne rezerve donose puno rizika. Ako, naprimjer, imam rezerve američkih dolara, onda sam ovisan o američkoj vladi. Ona se iz nekog razloga može odlučiti da oslabi tu valutu. Zlato je u potpunosti fizička imovina. Mislim da se nalazimo u jednom kriznom periodu novčanog sistema. A kada pogledamo monetarnu historiju, onda možemo zaključiti da se monetarni režimi mijenjaju svakih 30-40 godina, tako da se to može desiti i u narednih nekoliko godina“, kaže Stoeferle.

Puno evropskih zemalja, kaže on, iz historijskih razloga čuva svoje zlato u Americi, a posebno se to odnosi na velike izvozne nacije, pa i na Njemačku.

“Austrija nešto svog zlata čuva u Londonu. Ali generalno, trend je takav da sve više zemalja vraća zlato u svoje zemlje. To znači i da postoji jedna doza nepovjerenja. Jedan od članova našeg Savjetodavnog odbora je dobro opisao značenje zlata. On je to uporedio sa pokerom: “Ako želite igrati sa velikim dečkima, onda morate za sto donijeti čipove.“ Čipovi su tu zlato. Sve velike nacije donose te čipove za sto. A kada govorimo u ulogi MMF-a, on će, po mom mišljenu, tokom naredne krize imati jako veliku ulogu“, objašnjava Stoeferle.

‘Ne povećavaju Rusija ili Kina bezveze njihove rezerve’
Markus Bussler, urednik stranice der Aktionaer, magazina koji se bavi analizom berzi u Njemačkoj, tvrdi da zlato ne igra više toliko veliku ulogu u monetarnom sistemu, kao prije nekoliko desetaka godina, ali da je zbog svoje historijske funkcije, kao platno sredstvo, jako važno.

“Iako nijedna vlada zvanično to ne bi kazala, valute su dolazile i odlazile, ali zlato je održalo svoju funkciju. Ne povećavaju Rusija ili Kina bezveze njihove rezerve zlata. To treba da poveća povjerenje investitora u domaću valutu. Puno zemalja je u prošlosti čuvalo svoje zlato u inostranstvu, između ostalih Njemačka i Holandija. To se radilo pogotovo zbog sukoba Zapada i Istoka do 1990-ih. Zlato se čuvalo u inostranstvu zbog mogućnosti da dođe do rata. Danas sve više zemalja želi da vrati zlato u svoje zemlje. Korist tog zlata je mala. Neke zemlje koriste svoje zlato kako bi napravile specijalne kovanice ili medalje“, kaže on.

Objašnjava kako su nastale MMF-ove rezerve zlata.

“MMF je osnovan krajem Drugog svjetskog rata, 1944. Tada je dogovoreno da sve zemlje moraju 25 posto svojih rezervi zlata dati MMF-u. Kada je zemlja htjela da kupi valutu neke druge zemlje, onda se to moglo desiti kroz razmjenu za zlato. Tako su nastale MMF-ove rezerve zlata“.

Martin Siegel kaže da su rezerve zlata zadnje sredstvo plaćanja, koje je međunarodno priznato, a koristi se kada papirne valute zakažu.

“Kako je to Njemačka savezna banka navela: “Valutne rezerve se u tu da bi ojačale povjerenje građana u valutu“. Zlato čini i veliki dio valutnih rezervi u Njemačkoj. Također, Njemačka savezna banka navodi: “Zakonodavac je Njemačkoj saveznoj banci povjerio valutne rezerve. One se sastoje od zlata, deviza i posebnih prava vučenja“.

Ono što zakonodavac nudi zauzvrat je, zaključuje Siegel, monetarna stabilnost.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,