“Sljedeći put kada podignete čašu rakije, budite sigurni da je to kulturno iskustvo”…

Ove godine, pod predsjedavanjem Maroka, Odbora za nematerijalno kulturno nasljeđe UNESCO je od 28. novembra do 3. decembra razmatrao 56 nominacija za uvrštenje na popis nematerijalnog nasljeđa.

Donesena je odluka koja je čekana više od godinu dana, da je Rakija šljivovica upisana na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Srbije, piše Buka.

“Upis znanja i vještina potrebnih za pripremu šljivovice u domaćinstvu i njenu upotrebu u svakodnevnoj praksi na UNESCO Reprezentativnu listu značajno doprinosi povećanju vidljivosti nematerijalnog kulturnog naslijeđa na nacionalnom i lokalnom nivou, kao i međunarodnoj promociji ‘živog naslijeđa’ Srbije”, navodi se u obrazloženju.

Mario Lukajić iz Centra za kulturnu politiku, rekao je da za Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu to znači da će lakše uvrstiti ovu praksu na listu, jer je ova praksa dio žive prakse i u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, a koja je na listi od 2021.godine pod rednim brojem 35 .Kultura pečenja rakije.

“Očekujem da u narednom periodu Centar za kulturnu politiku, koji je inicijator uvrštavanja ove prakse na Reprezentativnu liste RS i BIH, zajedno sa Ministarstvom prosvjete i kulture RS, konkretno, odjeljenja za zaštitu kulturnog naslijeđa započnemo ovu proceduru dodavanja na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog nasljeđa iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Ovo je takođe odlična prilika da se kreiraju programi i brendira ovo područje kao zemlja rakije i radi na promociji ove prakse, ali je naravno potrebno raditi na boljem kvalitetu rakije, na kreaciji događaja za turiste koji će uključiti ovu praksu i slično”, rekao je Lukajić.

Dodaje da je ovo za proizvođače rakije odlična vijest, jer će turisti željeti degustirati autohtonu rakiju, te će potražnja biti veća.

“Sljedeći put kada podignete čašu rakije, budite sigurni da je to kulturno iskustvo. Negdje u tom pravcu trebamo ići”, ističe Lukajić.

Među najistaknutijim prijedlozima ovaj su put baget (Francuska), popularna sjeveroafrička folk muzika raj (Alžir), sajmišna tradicija (Francuska i Belgija), kultura ispijanja čaja (Azerbejdžan i Turska), tehnike tradicionalnih načina obrade čaja (Kina), šljivovice (Srbija) i svetlog ruma (Kuba), kao i izrada rebaba, lute porijeklom iz srednje Azije (Iran/Tadžikistan/Avganistan).

Očuvanje nematerijalne kulturne baštine se provodi pod okriljem Konvencije iz 2003. godine o očuvanju nematerijalne kulturne baštine.

Nematerijalna kulturna baština je definisana kao: prakse, prijedlozi, izrazi, vještine kao i svi povezani instrumenti, objekti, vještački proizvodi i kulturni prostori koje zajednice, grupe a u nekim slučajevima i pojedinci priznaju kao dio svog kulturnog naslijeđa.

Kao takva, ispoljava se u sledećim domenima:

• usmene tradicije i izražavanja

• umjetnost izvođenja

• društvene prakse, rituali i svečani događaji

• znanje i prakse vezane za univerzum

• tradicionalni zanati.