“Nek je živo, zdravo i – nek je muško!”, rečenica je to koju su u Crnoj Gori čule hiljade žena koje su zbog pritiska okoline i duboko ukorijenjene okrutne tradicije bile prisiljene pobaciti svoje kćerke.

Iako je zakonom zabranjeno znati spol prije 12. sedmice trudnoće, širom Crne Gore otvaraju se laboratoriji i poliklinike u kojima se krvnim testom može otkriti spol ploda unutar prva dva mjeseca trudnoće. Rezultat? U posljednjih 20 godina u Crnoj Gori rođeni su na hiljade dječaka više nego djevojčica. Neke su žene u iščekivanju sina – pobacile čak 30 djevojčica. Ova mučna priča, upozoravaju stručnjaci, ostavit će nesagledive posljedice na cijelo crnogorsko društvo. Ekipa Potrage otišla je u Crnu Goru.

“Znali smo za žene koje su imale višestruke trudnoće, ali znamo samo jedan primjer žene koja je imala više od trideset prekida trudnoće”, govori Maja Raičević iz Centra za ženska prava Crne Gore.

“Čuo sam da se ide na preglede i u slučaju da je žensko, onda ga se riješi”, govori Brane.

“To je kod nas normalno. Žensko dijete će možda maknuti, a muško ostaviti”, dodaje.

Rijetko koja žena o ovoj mučnoj temi i vlastitim iskustvima želi javno govoriti. Milica je prije nekoliko godina istupila za Balkansku istraživačku mrežu koja nam je ustupila snimku jer pod pritiskom okoline nije željela stati pred našu kameru.

“Otvoreno sam otišla njemu i rekla mu da bih htjela roditi treće dijete, odnosno sina. On mi se nasmijao i rekao: ‘Dobro, čestitam ti na hrabrosti.’ Iz tog razloga sam radila biopsiju i provjeru. Poslije cijelog tog truda sam ostala u drugom stanju. U Beogradu sam radila tu biopsiju i imala sam sreću da to samo jedanput radim”, govori Milica iz Crne Gore.

U Crnoj Gori se godišnje u prosjeku rodi oko 350 dječaka više nego djevojčica, što tu državu zajedno s Albanijom, Azerbajdžanom i Armenijom svrstava u vrh država s poremećajem spolne strukture novorođenčadi. Na to je prije nekoliko godina crnogorske vlasti upozorilo i Vijeće Europe. Posumnjali su na zloupotrebu metoda ranog utvrđivanja spola nakon kojih slijede selektivni pobačaji ako testovi pokažu da trudnica nosi kćer.

“Prije dvije godine Crnoj Gori nedostajalo je 3000 ženske djece”

“Nažalost, događa se da se savremena medicinska dostignuća koriste u te svrhe. Prije se to radilo putem nekih složenijih medicinskih zahvata koji su čak bili rizični za trudnice, ali u posljednje vrijeme ta je procedura dosta pojednostavljena i radi se s pomoću testova krvi. U Crnoj Gori se to danas radi u privatnim laboratorijima iako je to nezakonito u smislu da naš zakon zapravo zabranjuje da se spol djeteta otkrije prije 10. sedmice trudnoće”, govori Maja.

“Ono što je još poraznije jest da, iako se u ministarstvu koje je svjesno problema i aktivno se bavi tom problematikom, prošlih godina nije otkriveno nijedno kazneno djelo. Problem traje već decenijama i, kako sam saznala tokom istraživanja, do prije dvije godine Crnoj Gori nedostajalo je više od 3000 ženske djece”, kaže Svetlana Slavujević, novinarka TV Crne Gore.

Kolegica Slavujević ovom se pričom bavila prije više od dvije godine. Iako je priča dospjela u javnost i pokrenula veliku kampanju pod nazivom “Neželjena” kojom se željelo senzibilizirati crnogorsko društvo prema ovom problemu, malo se toga promijenilo do danas.

“Kada sam prije dvije godine radila tu priču, dobila sam obećanje od zdravstvene inspekcije, ali i ministarstva, da će uložiti više truda da se otkriju te nepravilnosti. U međuvremenu je u pripremi zakon prema kojem će inspektorima biti omogućeno da ulaze u prostore koji službeno nisu registrovani kao medicinski objekt, što do sada nije bilo moguće”, govori Svetlana.

A to se prije svega odnosi na privatne laboratorije kojih je u Crnoj gori nekoliko, kao i neke poliklinike u koje također, u skladu s trenutnim zakonom te zemlje, zdravstvene inspekcije ne mogu ući. Otišao sam u privatni laboratorij Bona Lab koji se bavi mikrobiološkim, biohemijskim i hematološkim analizama. Direktor Dragan Nikolić srdačno nas je primio i na moje iznenađenje otvoreno odgovarao na sva moja pitanja.

“Nikada se niko nije izjasnio da želi saznati spol. Ali sami vidite, kada trudnica na testu pročita da nosi muško dijete, njoj se pojavi osmjeh. Ona obično dolazi sa suprugom i u laboratoriju ništa ne komentarišu, ali kada izađu iz laboratorija, onda padaju poljupci. Vi sami protumačite da im je bilo veoma bitno znati spol djeteta”, kaže Dragan Nikolić, direktor laboratorija Bona Lab.

Na tržištu Crne Gore nekoliko je vrsta testova za rano otkrivanje anomalija ploda, ali uz te informacije, testiranjem se već nakon nekoliko sedmica trudnoće može saznati i spol budućeg djeteta. Cijena testa na tamošnjem tržištu je oko 600 eura. Uzmemo li u obzir da je prosječna crnogorska plaća oko 500 eura, sljedeća izjava gospodina Nikolića objašnjava koliko je u njihovu društvu važno roditi sina.

“Nifty test je kod nas uveden prije dvije godine. Dobro je funkcionisao, mjesečno imamo veliku potražnju i od strane trudnica i od strane ginekologa”, govori Nikolić.

“Crnogorci više vole sinove”

On ima nekoliko laboratorija u Podgorici i Nikšiću. Upravo jedan otvara u Beranama na sjeveru zemlje iako tamo već radi jedna privatna klinika koja također pruža jednake usluge. Čini se puno za grad od samo 11.000 stanovnika. Zato je i naše sljedeće odredište bio upravo taj grad, podjednako udaljen od granice sa Srbijom, Kosovom i Albanijom, nastanjen većinski pravoslavnim stanovništvom.

U Beranama na sjeveru Crne Gore, prema istraživanju nevladinih udruženja, ovaj problem je najizraženiji. Razgovarali smo s nekoliko liječnika u bolnicama u Bijelom Polju i Beranama. Ne žele stati pred kameru, kažu da to ne rade oni, da to rade privatne klinike. Ipak, potvrdili su mi da se uistinu rađa više dječaka nego djevojčica. U središtu Berana mnoštvo ljudi, ali i mnoštvo male djece. Nemaju problema s demografijom, mladih ne nedostaje. Zanimao nas je odgovor na jedno pitanje.

“Crnogorci više vole sinove. Ne znam zašto je tako. Ja imam četiri kćeri i htio sam da se sin rodi peti. I onda sam stao. To je tako oduvijek. Žensko je bolje za roditelja, ali kada se udaje, prezime ne ostaje te ode i nasljedstvo. Zato se uvijek voljelo imati jednog ili dva sina”, kaže stanovnik Berane.

“Naravno da Crnogorci vole i kćeri, ali sinovi su za Crnogorca, pogotovo ako je sin prvo dijete, ono što je najpoželjnije. Mislim da žene nemaju zbog toga pritisak, vjerovatno postoji želja i za jednima i za drugima, ali ako se rodi prvo muško, onda je to ispunjenje želje, a poslije je što god bude, nebitno, može i dvije kćeri”, kaže drugi stanovnik Berana.

“Slavi se kada se rodi muško dijete, a kada je žensko, onda više-manje. Kod mene je bilo, srećom, muško. I onda se puca i radi. A kada je žensko, ništa. Kod nas je normalno da žene testiraju krv kako bismo vidjeli je li muško ili žensko dijete. Žensko dijete će možda i da maknu, a muško naravno da ostave”, kaže treći stanovnik Berana.

Malo je reći da smo ostali šokirani lakoćom kojom ljudi govore o tako mučnoj temi. Vratili smo se u Podgoricu. Tu nas je dočekao ugledni crnogorski klinički psiholog Radoje Cerović. Pokušao nam je objasniti gdje su korijeni ovakvog odnosa Crnogoraca prema ženama i kćerima.

“Ako ste imali kroz historiju pitanje preživljavanja vaše porodice, od toga kako ćete se prehraniti, kako ćete se obraniti od neprijatelja i kako ćete se obraniti od prvog komšije ako zatreba, sve je ovisilo o broju muške djece. Onda možete razumjeti na koji način nastaju takvi principi. Mislim da je pogrešno gledište da su to muški principi koje su muškarci izmislili i koje muškarci promovišu. Nije, to su općesocijalni principi koje na jednak način promovišu i muškarci i žene. Čak bih rekao da jednim određenim dijelom žene imaju velik utjecaj u transgeneracijskom prenošenju da bi i sljedeće generacije bile u skladu s takvim principima”, kaže Radoje Cerović, klinički psiholog.

Maja Raičević ipak misli da žene u Crnoj Gori nisu dovoljno cijenjene i da se nalaze pod svakodnevnim pritiskom.

“Često nije partner taj koji traži od žene da rodi nasljednika, nego je nekada to šira rodbina. Vrlo često pritisak dolazi iz cijelog okruženja. Pritisak se oblikuje kroz česta pitanja kada će taj sin, planirate li još djece kako biste dobili sina ili šteta je da nemate sina. Neke sasvim banalne rečenice koje ljudi potpuno nesvjesno izgovaraju, a predstavljaju zapravo svojevrsni društveni pritisak i stvaraju jednu atmosferu u Crnoj Gori u kojoj je potpuno jasno da muška i ženska djeca nemaju jednak tretman i da nisu jednako željena”, govori Maja.

Zanimalo nas je hoćemo li na ulicama Podgorice dobiti drugačije odgovore nego na brdovitom sjeveru zemlje. U samoj Podgorici ljudi imaju sljedeće odgovore:

“Mislim da vole dječake i djevojčice podjednako.”

“U zadnje vrijeme vole podjednako. Prije su voljeli više sinove, a sada u zadnje vrijeme jednako.”

“Budući da sam sada u drugom stanju, a imamo dječaka, mogu vam iz prve ruke potvrditi da smo željeli djevojčicu, ali stiže još jedan braco. Zaista, ne bih znala što da vam kažem na pitanje o preferiranju muške djece. Svako ko ima dijete zna da se svako dijete isto voli i da tu nema nikakve razlike”, kaže Podgoričanka.

“Tradicionalno vole više sinove. Jer od davnina je tako zato što je Crna Gora uvijek bila u nekakvom ropstvu i ratu pa je trebalo muškaraca. Danas se to mijenja i skoro će obrnuto postati”, govore stanovnici Podgorice.

Lani rođeno 278 djevojčica manje nego dječaka

Različiti odgovori od onih na sjeveru. Očito je da se nešto polako mijenja, ali u brojkama to još nije vidljivo. Lani je u Crnoj Gori rođeno 278 djevojčica manje nego dječaka ili oko sedam posto ukupno rođenih. Uobičajeno je da taj postotak varira do dva posto u korist jednog ili drugog spola. Od 2000. do danas rođeno je 6150 djevojčica manje nego dječaka. Poređenja radi, to je više od polovice mještana Berana na sjeveru zemlje. Jedna od posljedica selektivnih pobačaja jest da u ovom trenutku nedostaje gotovo četiri hiljade žena reproduktivne dobi. Ali, kakve će još biti posljedice zbog znatno većeg broja muškaraca od žena?

“Povećava se agresija i muško takmičenje te se povećava i količina bioloških, medicinskih i psihijatrijskih problema, uključujući i samoubistva. To je predikcija i sada ćemo vidjeti hoće li ići u tom pravcu. Ali sve upućuje na to da ćemo imati vrlo ozbiljne socijalne i medicinske posljedice tog disbalansa”, kaže Radoje.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje Crne Gore prošle godine je samo u  javnim zdravstvenim ustanovama napravljeno 6677 pobačaja, od kojih su 4323 namjerna.

Koliko ih je još u privatnim klinikama, može se samo nagađati. Procjene neovisnih izvora govore da je u Crnoj Gori od početka ovog stoljeća abortirano gotovo 110.000  djece ili šestina populacije te  zemlje. (RTL.hr)