Shaney i Marjan su Ujedinjene Arapske Emirate zamijenili Srbijom, a Dubai selom Alin Potok u opštini Čajetina.

Luksuz grada koji važi za najbolje mjesto za život na Srednjem istoku, mijenjaju ruralnom sredinom zlatiborskog sela. Sretni su što im djeca stasavaju u prirodi i znaju da šargarepa raste u zemlji, a ne u marketu, što udišu planinski vazduh i raduju se cvrkutu ptica. Sigurni su da je odluka koju su donijeli ispravna i kažu da je Čajetina sa Zlatiborom jedino mjesto u Srbiji gdje mogu i žele živjeti.

Shaney je rođena u Los Angelesu 1981. godine, a Marjan iste godine u Beogradu. Poslije završenih studija engleskog jezika, Shaney odlazi u Koreju gdje živi dvije godine i radi kao profesor engleskog jezika. U Dubai se seli 2006. godine gdje dobija mjesto direktora odsjeka za jezike u jednom fakultetu. Marjan u Dubai dolazi 2008. godine gdje radi kao frizer. Upoznali su se 2013. i vjenčali poslije samo osam mjeseci.

“Imali smo zajedničku drugaricu koja nas je upoznala. Često ga je pominjala i predlagala da skupa popijemo kafu. Tako se on jednom pridružio nama na kafi, a onda opet i opet, sve dok nismo počeli da kafu pijemo bez naše zajedničke drugarice, koja je bila i njegov klijent. Osam mjeseci smo se zabavljali, on me onda zaprosio i ja sam pristala. Prvo dijete, sin Teo dolazi 2015, a posle dvije godine i kćerka Ajda”, uz osmijeh se prisjeća Shaney.

Shaney je u Srbiji bila prije nego što je upoznala Marjana, vidjela je Beograd, ali za Zlatibor nije znala sve dok nisu došli skupa, tada kao tročlana porodica. Marjan je Beograđanin kome je na Zlatiboru živio djed i rodio se otac. Dolazio je kao dječak često, kasnije kao mladić, provodio dosta slobodnog vremena u kući svog oca, ali nikada nije razmišljao da bi tu mogao i da se preseli.

“Uvijek sam rado dolazio i kada sam živio u Dubaiju, ovo je prvo mjesto koje sam želio da pokažem svojoj supruzi, gdje sam poželio da dođem sa svojom porodicom. Za nju je to bilo potpuno iznenađenje, sva ova priroda u izobilju je za nju bila fascinantna. Počeli smo svaki odmor da provodimo ovdje, boravili smo u kući mog oca. Kasnije smo kupili i mali plac na kome smo sagradili jednu kućicu. U Beogradu smo provodili samo po nekoliko dana, po dolasku i prije povratka u Dubai. Tako je bilo sve dok nismo dobili i kćerku, onda smo počeli da razmišljamo o preseljenju. Prva opcija je bila Amerika, ja sam tamo i posao našao ali od te ideje smo brzo odustali. Kada dođu djeca, prioriteti se mijenjaju, postavlja se pitanje gdje je život za djecu bolji. Jednom nogom smo živjeli u Dubaiju, drugom ovdje, sve do 2018. kada smo prelomili. Došli smo ovdje, šetali se planinom, jahali konje i odlučili da je to to, jer svaki put kada smo tamo odlazili ovo nam je sve više nedostajalo”, priča Marjan za portal Nova.rs.

Razlika između dvije sredine je jasna kao dan, promjena ogromna, najviše za Shaney, ali kako kaže, korak po korak i Zlatibor ih je “zgrabio”. U Dubaiju su sve rasprodali i došli, nisu imali jasan plan kako i od čega će živjeti, ali odluka je bila konačna. Njihov dolazak je izazvao različite reakcije, jedni su ih podržavali i davali im vjetar u leđa, dok su drugi njihovu odluku smatrali suludom. Kažu da ih to prati i poslije dvije godine, ali ih ne sekira.

“Nismo odmah imali plan za posao, ja sam i dalje putovao u Dubai, ona je pokušavala nešto online da radi, pripremali smo kućicu za izdavanje ali nije bilo lako. Dobili smo veliku pomoć od opštine Čajetina, to nas je čak i zaprepastilo. Kada prvi put upoznajete neke ljude koji vam prilaze otvorenog srca, nude pomoć i pokazuju dobrodošlicu, razumiju našu odluku, to je za nas bio poseban utisak. Pomogli su nam da započnemo život ovdje, ona je dobila posao, djecu su nam u obdanište primili bez problema, ja sam počeo da radim svoj posao u jednom hotelu. Malo po malo, mislim da smo se brzo adaptirali. Bilo je i onih koji su našu odluku nazivali suludom, dan danas ima toga, ali to je njihova briga, a ne naša”, dodaje Marjan.

Shaney je osvojila prije svega priroda koja joj ponajviše pomaže da premosti sve razlike kultura gdje je odrasla i gdje sada živi i odgaja svoju djecu. Sa jedne strane su pozitivna iskustva, kojih je svakako više od onih drugih koja su zanemarljiva, koja je više zbunjuju nego brinu.

“Priroda je broj jedan, hrani mi dušu, uživam u njoj, cijeli život sam željela da što više vremena da provodim u prirodi, putovala kad god mi se pružila prilika, ali život u prirodi mi nije bio dostupan. Lijepo mi je, sretna sam, porodica mi je sretna, živimo zdrav život. Hrana je super, pasulj, kajmak, pršuta… Karađorđeva šnicla je nešto najljepše što sam u Srbiji pojela. I ja učim da spremam tradicionalna srpska jela, mjesim hljeb, sa svekrvom sam naučila da pravim ajvar, dobro mi ide i sve me to raduje. Sada izdajemo tu kućicu, imamo goste pa sam ja prije korone pripremala i doručak za goste, razne pite i sve ono što čini hranu ovog kraja”, priča Shaney.

Ono što je za Shaney u Srbiji čudno je manir ogovaranja. Kaže da je to za nju novi oblik komunikacije koji još uvijek samo posmatra i traži najbolji način da ga izbjegne. Ne brine se zbog toga jer po njenom osmijehu shvatili smo da je to čak i zabavlja. Prepreka koju još nije savladala jeste jezik, nema dovoljno vremena da ozbiljno riješi tu barijeru. Marjan se navikao da komuniciraju na engleskom, ali je pred nama obećao da će u kući više govoriti srpski. S druge strane, djeca već dobro govore oba jezika.

Pored prirode Shaney je oduševljena ljudima, gostoprimstvom, uviđa ogromnu razliku između centralne i istočne Evrope, ali i između istoka i zapada. Iznenađena je koliko ovde ljudi mogu da budu prijatni, pogotovo prema strancima i misli da Srbi toga nisu ni svjesni. Svi stranci koje su na Zlatiboru upoznali i koji su bili i njihovi gosti, rekli su im da je to gostoprimstvo prvi razlog zbog kog se ovdje vraćaju.

Ostatak ove pozitivne priče pročitajte OVDJE.