Dragana Kostić iz Ivanjice trebala je da bude učiteljica, ali to je, kako kaže, bila želja njenih roditelja.

Završila je dvije godine Učiteljskog fakulteta, međutim, to nije bilo za nju. Tražila je sebe u raznim poslovima, od trgovca, frizera, šminkera, masera, bila je vlasnik i salona ljepote, ali se pronašla u moleraju.

“Od supruga sam naučila taj zanat, ali i dan danas kada me kolege prvi put vide na gradilištu imaju predrasude, jer sam mlada. Prvo pomisle da sam arhitekta, neko od Nadzornih organa, ali kada shvate da ću raditi rame uz rame sa njima i krečiti, zavlada skepticizam“, kroz osmijeh priča Dragana za Novu.rs.

Prema njenim riječima, ona je jedina molerka u Ivanjici i čitavoj Zapadnoj Srbiji, a možda i u Srbiji. Njen alat su metar, špahtla, gletarica, četke i kanta sa bojama. Dragana razbija stereotipe o muškim i ženskim poslovima.

“Ono što muškarac može da uradi, žena može barem tri puta bolje. Mnoge kolege kažu da želim da se takmičim sa njima, ali to nije tako. Sposobnost je u našim glavama”, ispričala je ona.

Ističe da je molerski posao veoma dinamičan i da joj ništa nije teško, iako radni dan počinje u šest ujutru, a završava se u devetnaest uveče.

“Kada sam učila ovaj zanat, kolege su mi govorile da mi, uslovno rečeno “treba tri fakulteta i snaga King Konga”, ali nije tako. Najvažnije je voljeti posao koji radiš. To što muškarci rade na snagu, ja to činim na pamet“, rekla je ona.

Njena želja je da jednog dana formira žensku molersku ekipu, kako bi stavila svima do znanja da su žene i muškarci ravnopravni, iako i njen primer to pokazuje. Dodala je da će uskoro vjerovatno otići u električare u Njemačku, “jer je to lijepo plaćen posao”.

Ostatak teksta čitajte OVDJE.