Utorak, 29. Septembra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Poslušajte razgovor s prevarantom iz Gane koji nudi milione eura: ‘Halo, halo, netvork iz veri bed’

Phishing je oblik internet prevare u kojemu varalice od vas zahtijevaju osobne podatke koje će kasnije koristiti za krađu. Ovaj put novinar portala 24sata lovio je njih…

15 miliona eura! Petnaest miliona eura! Koliko su šanse da se baš nama, od svih ljudi na svijetu, javi predsjednik Ureda za naftu i plin Republike Gane i ponudi nam 15 miliona eura? I to na hrvatskom jeziku!

Kolike su šanse? Nevjerovatne. Ne postoje. Nema šanse. 

Dobili ste vjerovatno i vi takve mailove. Nigerijski prinčevi, predsjednici multimilijarderskih fondova, internacionalni biznismeni i arapski šeici odavno vrebaju u inboxima interneta sa svojim nevjerovatnim uslugama. Oni informatički pismeniji takve primamljive ponude refleksno prosljeđuju u smeće, ali svako toliko, nađe se neka nevina, neiskvarena duša koja zbilja povjeruje da se upravo njoj javio afrički prijestolonasljednik.

Nama je ovaj put pristupio navodni član parlamenta u Gani i pružio novinaru 24sata.hr milionsku poslovnu ruku. Odlučili smo je prihvatiti i vidjeti dokle će nas ova saradnja odvesti. Došli smo praktično do samog kraja, do telefonskog razgovora i otkrivanja našeg pravog identiteta. Pogledajte kako je tekla ova ganska odiseja.

Pogledajte video: Varalica nam je nudio milione eura

Članak prenosimo u cjelosti.

Milioni viška iz Gane

Krajem juna obratio se izvjesni Emmanuel Akwasi i predstavio se kao predsjedavajući za pitanja energije u parlamentu Gane. Na lošem gugltranslejtanom hrvatskom ponudio nam je ‘hitnu suradnju’. O čemu se radi?

Ukratko, Akwasijeva ‘Komisija za naftu i plin’ barata svotom od preko 15 miliona eura koju namjerava prenijeti u inostranstvo pomoću stranog partnera jer, pazite ovo, prema pravilima o državnoj službi u Gani, vlasništvo u inostranstvu nije dozvoljeno. A zašto baš nama i odakle im baš cifra od 15 miliona eura? Akwasi kaže da je ta svota ‘nastala kao rezultat prevelikih rezervi u proračunu’. U Gani. U Africi. Prevelike rezerve u proračunu.

I šta predsjedavajući za energiju u parlamentu od Gane želi s nama? On bi nam prebacio taj višak kako bismo ga kasnije koristili za ulaganje u Hrvatsku. Jedino što treba su lični podaci. Ime, prezime, ime firme, telefonski broj, adresa, kopija pasoša.

Ovakvo izlizano grebanje za podacima još se naziva phishing, a radi se o mrežnoj prevari kojoj je cilj krađa identiteta, novca i ličnih informacija. Pošaljete nekakvom Akwasiju vaše podatke, a on vam mazne sve što može.

Mi smo ovaj put odlučili obrnuti situaciju i doći do našeg afričkog mecene. Izradili smo lažnu, službenu mail adresu i stvorili novi identitet. Rođen je Mario Velebitić, dugogodišnji biznismen s tankoćutnim osjećajem za internacionalnu saradnju, specijalizovan za energetiku. Novinari su se odlučili javiti Akwasiju.

Inače, u stvarnom svijetu zaista postoji Emmanuel Akwasi iz Gane i zbilja je član parlamenta. Štaviše, čak su uskladili njegov datum rođenja s dokumentima koje su slali, ali otom potom. Lažni Mario Velebitić se predstavio lažnom, ali izuzetno darežljivom Akwasiju i započela je korespondencija. Isprva stidljiva, kako te stvari obično idu, ali ubrzo se zahuktala.

“Moja dobra kancelarija”

Kroz seriju mailova, naš Ganac nas je uvjeravao kako je finansijska transakcija vrlo povjerljiva ‘zbog njegovog političkog položaja’. Obratio se nama zato jer, kako kaže, zna da je Mario Velebitić sposoban nositi se s ovim poslom. Jedino, eto, što mora učiniti jest uvjeriti Vladu Republike Gane da je Velebitić vlasnik fonda od 15 miliona eura, a da bi to učinio, mora imati sve naše lične informacije.

“Želim da mi dostavite sve dole navedene podatke kako biste omogućili mojoj dobroj kancelariji da ih unese u naš sistem baze podataka kao jedan od sudionika i izvršitelja ugovora o energetici, nafti i plinu u zapadnoj Africi”, slatkorječivo nas je obrađivao Akwasi. Štaviše, kao znak dobre volje, priložio je i svoj lični dokument. Poslao  je nešto što bi trebalo predstavljati pasoš. Pogledajte kako to izgleda.

  • Razgovor s lažnim Akwasijem

    Jest, ovo zaista jest puno ime i prezime stvarnog parlamentarnog Akwasija, ali slika koju su zalijepili je ustvari lažna. U međuvremenu, dok je trajalo naše dopisivanje, pokušavali smo upratiti odakle nam šalje mailove. Uhvatili smo nekoliko adresa, među kojima se ponavljala jedna iz centra Amsterdama. Međutim, kako su nam objasnili izvori u policiji, to su bile samo adrese servera koje se redovno izmjenjuju, a do prave adrese laptopa s kojeg nam stižu ponude za milione nije toliko jednostavno doći. Postoje alati, neki od njih se mogu relativno lako naći na deep webu, ali ovakva, konvencionalna sredstva kojima smo mi raspolagali, nisu davala zadovoljavajuće odgovore.

    S obzirom na to da smo veoma željeli stupiti u kontakt s našim Gancem, preokrenuli smo razgovor u drugom smjeru. Ponašali smo se kao vrlo zainteresovana mušterija kojoj je ipak potrebno dodatno uvjeravanje. Ipak, Mario Velebitić nije bilo ko i ne želi rizikovati na neviđeno. Uspjeli smo se dokopati broja telefona navodnog Emmanuela Akwasija. Sam nam ga je ustupio i pozvao nas da mu se javimo, kako bismo razradili detalje transakcije.

    Teško je prepričati taj telefonski razgovor. Čovjek s druge strane linije bio je iz Gane, vidjeli smo to po pozivnom broju. Govorio je smrvljeni engleski s jakim afričkim naglaskom. Ponavljao je sličnu mantru kao iz maila, obećavao preko 15 miliona eura, naglašavajući kako ne traži nikakva ulaganja od nas, osim, naravno, ličnih podataka. Zahtijevao je naše dokumente, kako bi ih pokazao u parlamentu Gane i valjda ih uvjerio da je Mario Velebitić osoba od povjerenja.

    “Sve je povjerljivo”

    – Čim mi date svoje dokumente, prebacit ćemo sredstva – kleo se Akwasi.

    A kako je došao do nas?

    – Dobio sam vaše podatke iz ‘Hrvatskog poslovnog profila’ – samouvjereno je odgovorio. Ne postoji Hrvatski poslovni profil, a i da postoji, u njemu nema Marija Velebitića.

    Zatražili smo da se sastanemo uživo. Zašto ne, poslovnjaku Velebitićevog kalibra nije problem sjesti u avion i odletjeti u Ganu.

    – Slušajte me pažljivo. Vi i ja ćemo učiniti da ovo profunkcioniše, ali morate pratiti upute. Sve je povjerljivo. Obećavam. Dajte mi podatke i reći ću vam šta dalje – tvrdio je Ganac s druge strane linije.

    Na kraju više nije imalo smisla pretvarati se. Otkrili smo naš pravi identitet, rekli mu da smo novinari i da snimamo ovaj telefonski razgovor. Akwasijeva telefonska veza je baš u tom nesretnom trenutku počela štekati.

    – Halo? Ne čujem vas. Signal je ovdje jako loš. Možete li mi poslati mail? Hvala vam – zamuckuje je ganski prevarant s druge strane.

    Nismo mu poslali mail. On je uputio još jednu poruku, u kojoj se ispričao zbog loše veze i još jednom naglasio kako je ponuda stvarna i legalna. Štaviše, izrazio je zabrinutost zbog naše iskrenosti i naših motiva. Ozbiljno. Zatražio je još jednom, reda radi, naše lične podatke. Nismo mu ih poslali. Ostao je praznih ruku.

    Ipak, tragičar ove priče nije naš lažni Akwasi. Pravi gubitnik je Mario Velebitić. Podložio je virtualna leđa, odradio svoju ulogu i nije dobio ništa. Neće u Ganu. Neće dobiti 15 miliona eura. Mora se vratiti na vječna digitalna lovišta. Dok opet ne dođe nova poruka od princa, člana parlamenta i naftnog magnata.

    Ne nose svi heroji plašteve. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , ,