Srijeda, 30. Septembra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Nova poruka Čede Jovanovića iz bolnice: Prošla noć boli beskrajno…

Lider LDP-a i savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, Čedomir Jovanović, oglasio se iz bolnice, gdje se liječi od COVID-19. 

Jovanović se oglasio preko Facebooka dugim postom, koji prenosimo u cijelosti.

“Prije dvije nedjelje sam, završavajući izbornu kampanju, rekao dvije rečenice: Mi smo ili generacija koja će poslije više od 200 godina završiti posao svih prethodnih i od Srbije konačno napraviti državu u kojoj će naša djeca biti prva koja su u njoj rođena u miru i svoj život žive u miru ili ćemo biti svjedoci konačne propasti ideje naših očeva koji su, 15 godina poslije velike francuske revolucije, digli ustanak, svjesni da srpski narod nema budućnost ako nema svoju zemlju.

Noćas smo kao društvo, više nego ikad, bili bliži slici Srbije koja sama sebi lomi kičmu, što je oduvijek bio cilj svih naših neprijatelja. I kada je pred Miloševe noge pala Karađorđeva glava. I kada su u Majskom prevratu 1903. pred Karađorđevićima pale glave svih Obrenovića. I kada nije pala Miloševićeva glava jer je to zavisilo od nas a ne od njih. I kad je pala Zoranova glava jer smo im mi njihovu ostavili na ramenima zato što nismo, kako oni sebe zovu, ‘bratstvo u krvi’, ni zlo poput njih.

Prošla noć boli beskrajno više od svih koje smo zajedno proveli u patnji pod virusom, od svakog ‘gutanja’ žileta dok se navikavaš na obostranu upalu pluća, od svakog respiratora, bunila pod trodonom, od svakog našeg straha za porodicu kod kuće, od svakog očaja koji nas je ždrao dok smo čekali testove naše dece, kidajući se što smo možda i njih zarazili. Danas, osim njih, niko drugi neka i ne pomišlja da je nevin. Nije nevina vlast, nije opozicija, nije to ni Krizni štab, Crkva, Univerzitet, Pink i N1. Nismo nevini ni Vučić, ni ja, ni Irinej, Amfilohije i Grigorije, ni Bujošević, Šolak i Mitrović. Ni Informer, Danas i Nedeljnik. Kao što nisu nevini ni milioni ljudi oko nas.

Odgovorni smo za sve što smo uradili ili propustili da uradimo, odgovorni smo što smo ćutali kada je riječ svim bila potrebna, odgovorni smo što smo ujedali i režali kada smo jedni druge morali da čujemo i razumijemo. Zato smo svi krivi.

Ali nismo svi isti. Nisu isti oni koji su juče griješili dok danas daju sve da te greške isprave i da ih više niko ne ponovi. Neuporedivi su sa onima koji ih, zato što su progledali, danas žigošu i proklinju kao izdajnike isto onako kako su mene prije njih. Nisu isti oni koji i danas, bez obzira na sve rasute glave i živote, ne odustaju od ideje moderne, evropske Srbije (koja se do nas samo na kostima gradila, zbog čega nije odmakla dalje od tragične Ćele kule) i oni koji i danas, bez obzira na istorijski poraz i konačni slom ideje da su Srbi dužni da na zemlji budu svačije topovsko meso, misle da jedino tako stičemo pravo da na nebu budemo narod.

Nisu isti oni koji su popustili mjere pod pritiscima političkih protivnika, napaćenih ljudi koji su davno prestali i sebe da slušaju, ekonomije ili izbora, sa onima koji su prekjuče to popuštanje ultimativno zahtevali, rušeći vanredno stanje, da bi juče paradirali sa krivičnim prijavama protiv onih koji su im ispunili želju ‘i tako žrtvovali ljude, ostavljajući ih na milost i nemilost koroni’, dok danas pozivaju na ulične borbe protiv diktature trodnevnim karantinom (dok u istom trenutku više od pet miliona stanovnika Melburna mirno odlazi u šestonedeljni karantin, pošto je vlast saopštila da je to jedini efikasan odgovor na virus koji je u prethodnom danu registrovan kod 192 osobe).

Nisu isti oni koji se bore za mir i oni koji se bore kako mira za nas nikad ne bi bilo.

U Srbiji svi sve znaju, pa se i bez ovog što pišem sve zna. Sve se zna, ali se, uprkos tome, ćuti i laže. Ćutimo da dalje ne možemo ovako. Ćutimo da nam je svima potrebna ljubav, razumjevanje, utjeha, savjet, podška, bratska ruka. I Vučiću i Vladi, dok im kičma puca pod Srbijom koja je više zbeg nego što je država. I građanima, dok posrću uvjereni da ih je njihova država prepustila same sebi. I Kriznom štabu zemlje u kojoj si najpametniji kada ćutiš, a njihov je posao da nikada ne zaćute.

A pošto se u Srbiji sve oduvijek zna i pošto ‘odustaćemo, nikad!’ nije naš slogan već svetonazor, ideja-vodilja, ideal, život… niko ne može od mene da očekuje da o tome ćutim, već samo da pitam otvoreno: Šta nije jasno? To da su noćas, skrivajući se iza pakla korone, najekstremniji krugovi u zemlji pokušali da urade ono što su planirali za godišnjicu bombardovanja u martu pa do noćas prolongirali, računajući da će lakše sludjeti društvo premoreno četvoromjesečnom epidemijom”, poručio je Jovanović.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje