Četvrtak, 25. Februara 2021.
Tuzlanski.ba logo

‘Nisam tražila’: Svjedočanstva žena o nasilju

Preuzmite sliku

“Imala sam 15 godina kada me profesor dodirivao po unutrašnjosti butina“, “reditelj mi je otvoreno rekao da ću dobiti ulogu, ali samo ako ja isto tako učinim nešto lijepo za njega.”

Ovo su samo neke od rečenica koje možete pročitati na Facebook stranici “Nisam tražila“. Stranica je nastala par dana nakon što je glumica iz Srbije Milena Radulović izjavila da ju prije devet godina je silovao vlasnik beogradske škole glume Miroslav Mika Aleksić.

Aleksić je ubrzo uhapšen zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivična dela silovanje i nedozvoljene polne radnje, a pored Radulović, prijavi su se pridružile i druge djevojke. On se sada tereti za osam silovanja.

Slučaj je izazvao snažne reakcije u javnosti širom Zapadnog Balkana, a takođe je ohrabrio žene da javno podijele svoja iskustva na društvenim mrežama. Tako je nastala i “Nisam tražila” stranica, koja, kako kažu glasnogovornice za Radio Slobodna Evropa (RSE), treba da “predstavlja siguran prostor za žene da iznesu javno s kojim sve oblicima mizoginije se sreću u sredinama u kojima studiraju i rade.”

I iznijele jesu. U samo nekoliko sati od pokretanja, više od 30 svjedočanstava je objavljeno u kojima žene iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih zemalja opisuju traumatična iskustva seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.

“Od srca zahvaljujem pokretačima ove stranice. Nemam još hrabrosti ispričati svoju priču i ne znam hoću li ikada. Svejedno, lijepo je znati da je nekome stalo. Glumom se više ne bavim,” jedan je od postova.

Kako kažu glasnogovornice stranice, nadale su se da će odaziv biti veliki, jer su se seksualna uznemiravanja i zlostavljanja događala.

“Ali nismo očekivale ovoliki broj poruka, žena koje su nam se javljale kako bi s nama podijelile svoje traume. Ne treba zaboraviti ni pojedine muške kolege koji su nam se javili, pružajući veliku podršku. Hvala im na tome. To je samo potvrdilo koliko je jedan ovakav javni prostor bio potreban”, navode uz komentar da jeste činjenica da se o seksualnom uznemiravanju gotovo nikako ne govori.

Izvještaji koje godinama objavljuju međunarodne organizacije od Ujedinjenih nacija do Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi, lokalnih nevladinih organizacija, navode da jedna od četiri, u nekim periodima gotovo i pola žena u Bosni i Hercegovini se suočilo sa nekim oblikom nasilja.

Kako pokazuje istraživanje OSCE-a iz 2019. godine, tek malo manje od polovine žena u BiH iskusilo je neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine.

No, kako se u izvještaju navodi, brojke su niže u odnosu na prosjek zabilježen u Evropskoj uniji. Razlog za ovo leži u tome što, kako se navodi u izvještaju, države sa dugotrajnijom tradicijom širenja svijesti o rodnoj ravnopravnosti su otvorenije za razgovor o nasilju.

Poruke iz Hrvatske

Slična platforma postoji od prošlog novembra i u Hrvatskoj pod nazivom Bitna.si, pokrenuta sa ciljem ukazivanja na patrijarhalni okvir društva u kojem žive žene na prostoru Zapadnog Balkana. Kako same osnivačice kažu za RSE nadaju se da će u budućnosti biti poligon za “olakšavanje duše i učenju o tome u kakvom društvu živimo.”

“Koje jednostavno ne prepoznaje sve stresne i uznemiravajuće situacije koje žene doživljavaju na dnevnoj bazi i to upravo radi patrijarhata i shvaćanja da su ženska tijela ovdje da bi bila dirana, gledana, komentirana.”

Kako i same navode, do sada se o ovom obliku nasilja nad ženama govorilo jedino u prostorima koji jesu gotovo na margini, u zatvorenim zajednicama ili samo u krugu iznimno bliskih prijatelja i prijateljica. No, kako kažu, kada se problem podijeli, makar za prvu ruku i sa web stranicom, mali dio tereta – nestane.

“Sada smo došle do toga da se o seksualnom uznemiravanju u javnom prostoru govori u mainstream medijima. Dobile smo informacije kako je kampanja pomogla mnogim ženama da prepoznaju kako nisu same, kako nije njihova krivica, da je to nažalost toliko normalizirana pojava da često pomislimo da smo same krive, da smo nešto mogle drugačije.”

Da se nešto može drugačije smatraju i osnivačice „Nisam tražila“ čije je i samo ime stranice proizašlo od sveprisutnog komentara na žene koje prijave nasilje, a kojima se, često i direktno, aludira da su „same tražile“.

“Mnogo smo bile potresene nakon Mileninog iskaza, ali i nakon samih komentara. Želimo osvijestiti društvo da nisam tražila kada nosim minicu i štikle, nisam tražila ni kada pijem alkohol, nisam tražila čak ni kada sam glumica, pjevačica, spisateljica, muzičarka, novinarka, producentica.”

Najpoznatiji slučaj u Srbiji

A sa čim se suočavaju žene koje prijave seksualno nasilje veoma dobro zna Marija Lukić iz Brusa, mesta na oko 250 kilometara južno od Beograda.

Ona je početkom marta 2018. godine policiji u Kruševcu prijavila Milutina Jeličića poznatog kao Jutka, sada bivšeg predsjednika općine Brus za seksualno uznemiravanje i nedopuštene polne radnje. Kao dokaz kasnije je na sudu priložila oko 15.000 SMS poruka lascivne sadržine koje je dobila od njega tokom dvije godine dok je radila kao njegova sekretarica. Jeličić je u više navrata tražio od Marije Lukić da s njim stupi u seksualni odnos.

“Došla sam do stadijuma kada više nisam mogla da izdržim ćutanje. Počela sam da imam noćne more, počela da konzumiram cigarete. Povraćala na poslu ukoliko bih znala da on treba da se pojavi, jer kako nismo ni bili u istim zgradama, nismo se viđali svakodnevno”, priča Marija Lukić koja se, kako nam pojašnjava zbog svega ovoga, „sklonila i od ljudi jer izlaz nije vidjela.”

“Nisam znala kako će reagovati moji roditelji koji su imali zdravstvenih problema, kako će deca, kako će suprug. Sve je bilo bolje kada su zaista saznali sa čime sam se sve suočavala”, kazala je ona.

Dva dana nakon prijave dobila je otkaz, njen muž dobio je odluku u kojem se njegov objekat u kojem se nalazi frizerski salon, mora izmjestiti.

“Njegovi mitinzi podrške samom sebi, dodvoravanje vlastima, svakodnevne prijetnje i laži koje su se društvenim mrežama širile o meni su postali svakodnevica”, kaže Marija za RSE, koja dodaje da je cijeli proces bio nevjerovatno težak.

Ipak, znala sam da moram da istrajem, zbog sebe, svoje porodice i svih onih žena koje su videle nadu u meni. Uspela sam u tome i zaista sam ponosna na to, baš zato što sam uložila nadljudsku napor da do toga dođe.”

Mjesec dana nakon prijave Jutka je smijenjen sa pozicije. Dvije godine kasnije osuđen je na zatvorsku kaznu od tri mjeseca zbog nedozvoljene polne radnje. Jeličić je nedavno podnio zahtjev za odlaganje izvršenja zatvorske kazne.

Osim Marije Lukić, tužbu protiv Jeličića tada je podnijelo još šest žena iz Brusa, ali je javno tužilaštvo te tužbe odbacilo kao neosnovane. Kako kaže, sve žene koje su bile u javnosti su se iselile iz Brusa.

“Ja nisam, iz principa, ma kako bilo teško. Takvim povlačenjem sam imala osećaj da njemu dajem za pravo i dalje da utiče na moj život i moje odluke. Na žalost, ne radim i dalje. Po struci sam diplomirna ekonomistkinja, ali u Brusu nemam prilike da obavljam bilo kakav posao. Situacija sa pandemijom mi je onemogućila odlazak van zemlje sa porodicom, pa ćemo sačekati.”

#Nisisama

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, u periodu od januara 2020. do sredine decembra iste godine podnesene su prijave za 1.912 slučajeva nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici. Od ovog broja, 1.732 osumnjičene osobe bile su muškog spola.

Nakon prijave i javnog svjedočenja o silovanju koje je preživjela Milena Radulović, Viši sud u Beogradu odredio je pritvor do 30 dana nastavniku glume Miroslavu Aleksiću. Prijava i dvije godine pravne borbe Marije Lukić, dovele su do ostavke bivšeg predsjednika Brusa, Milutina Jeličića Jutke, i tri mjeseca zatvora.

No, bezbroj je žena koje su preživjele seksualno uznemiravanje, zlostavljanje i napade i čiji su počinioci još uvijek bez odgovornosti.

Glasnogovornice Facebook stranica sa početka teksta nadaju se da bi barem kroz platforme na društvenim mrežama mogle da daju doprinos da se promijeni društvena atmosfera.

“S druge strane, želja nam je i osnažiti žene kada shvate da nisu same i da se mnoge njihove kolegice susreću s istim problemima”, navode iz “Nisam tražila“.

U međuvremenu, podstaknuti njihovom stranicom iz Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu su pozvali sve bivše i sadašnje studente da prijave slučajeve seksualnog uznemiravanja. Također su se obavezali da svako “takvo ponašanje oštro sankcionira.”

Marija Lukić kaže da se samo djelovanjem svih nas, takvo nasilje minimalizirati.

“Videvši da je moguće da jedna sasvim obična žena iz malog mesta se izbori za pravdu i praktično izopštavanje iz društva nasilnika, verujem da će i drugi moćnici se zapitati pre nego što urade bilo šta što ugrožava druge i što je protivno zakonu.”

Kako su iz Agencije za ravnopravnost spolova naveli, formalni načini zaštite od seksualnog uznemiravanja uključuju podnošenje prijave za pokretanje disciplinskog postupka kao i podnošenje tužbe nadležnom organu.

Hitni pozivi u Srbiji mogu se prijaviti policiji na broj 192, a prijava nasilja u porodici može se uraditi na broj telefona 0800-100-600.

SOS telefon protiv nasilja nad ženama Autonomnog ženskog centra je 011/266-2222 (radnim danima od 10-20 časova), a SOS telefon protiv trgovine ženama organizacije ATSRA je 011/785-0000 (radnim danima od 09 do 17 časova).

U Bosni i Hercegovini postoje SOS telefoni u oba entiteta.

Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine uspostavio je SOS telefonski broj 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

SOS liniju 1264 za područje Republike Srpske uspostavile su 2005. godine četiri nevladine organizacije i Gender Centar Republike Srpske.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje