Skače već 61 godinu. Skakati sam počeo još kao student. Nekad sam se takmičio na državnim takmičenjima. Nadam se da ću moći u tome uživati još godinu-dvije, kaže Ekkehard Kubasta
Skakanjem u vodu bavim se cijeli život, odnosno još od svojih studentskih dana, tj. od svoje 18. godine. Ovaj sport odabrao sam jer me uvijek privlačio taj momentalni osjećaj sloboda ili ‘leta’ u zraku. Taj trenutni nalet adrenalina ispunjavao me još dok sam bio dječak, a srećom traje i dan danas, opisuje za 24sata.hr Ekkehard Kubasta (79) svoj izbor dugogodišnje tjelovježbe.
Sa svojih 79 godina ovaj vitalni Austrijanac daleko je najstariji takmičar ovogodišnjeg 3. Master prvenstva u skokovima u vodu, koje se u organizaciji Kulba skokova ‘Primorje 2010’ i Riječkog sportskog saveza tri dana održava na Bazenima Kantrida u Rijeci.
Ove godine takmičenje broji 55 sudionika iz 11 država Evrope i Hrvatske, a neumorni Kubasta, u tri dana, koliko prvenstvo traje, takmiči se u kategoriji skokova sa daske visine 3 i 7 metara.
– Jako sam sretan i zahvalan organizatorima što su nam i u ovim neprilikama oko korone omogućili ovo takmičenje. Ovo mi je treći put da dolazim u Hrvatsku i oduševljen sam, kako ljudima, tako i prirodnim ljepotama. Probudim se ujutro, pogledam more kroz prozor i odmah mi je dan lijep. To je još jedna dobrobit ovog, kao i pretpostavljam svakog sporta, ta mnogobrojna putovanja, upoznavanje novih ljudi, druženje i naravno, rekreacija – zahvalan je Austrijanac, koji je u 61 godini, koliko se bavi skokovima u vodu, proputovao cijeli svijet.
Iako je tokom godina pretrpio i neke povrede povezane sa skakanjem, poput povrede koljena, leđa i lica, koje je dobio najčešće udarcima koljena u bradu pri raznim manevrima salta, one nisu bile takve da bi nekadašnjeg tehničara i fizičara u mehaničkom inženjeringu odagnale da i u penzionerskim danima neumorno trenira tri puta sedmično po sat vremena.
Ono što ga pomalo žalosti je što u njegovoj takmičarskoj kategoriji obično nema previše takmičara pa je time i izazov manji.
– Skakanje u vodu je posebna disciplina i možda nije za svakoga, ali svako se može i trebao bi se baviti nekim oblikom rekreacije. To može biti trčanje šumom, šetnja prirodom, planinarenje, bilo što, bitno je biti aktivan u svim fazama života. Ja sam svjestan da godine čine svoje i da se neću vječno moći baviti ovim sportom, ali za sada me zdravlje i forma još uvijek dobro služe i još nemam namjeru stati – kaže nasmijani i vitalni otac dvoje djece i djed troje unučadi, koji, osim skokova, slobodno vrijeme upražnjava planinarenjem, plivanjem i putovanjima poput ovog u Hrvatsku. (Tuzlanski.ba)
