Markovi i Miloševi roditelji za sve to vrijeme žive u agoniji – naizmjenično odlaze jednom sinu na grob a drugom u posjetu u pritvor.

Miloš Jakovljević iz Beograda osuđen je jučer na dvije godine zatvora zbog ubistva svog mlađeg, 16-godišnjeg brata Marka u aprilu 2014. godine u školskom dvorištvu. Miloš je sklopio sporazum o priznanju krivice sa tužilaštvom, a kako je došlo do zločina u školskom dvorištu, šta mu je prethodilo, ali i šta se dešavalo nakon njega i dalje se prepričava među njihovim komšijama i drugovima u Kaluđerici, piše Blic.

Jakovljević je osuđen na jedinstvenu kaznu od dvije godine zatvora a kako je već proveo 13 mjeseci iza rešetaka, ostalo je da “odleži” još 11, nakon čega će izaći na slobodu.

Ono što, međutim, posebno intrigira u ovom slučaju jesu obrti koji su se od 2014. do danas događali u ovom slučaju.

Krenimo redom.

Ubijeni Marko Jakovljević zabavljao se sa djevojkom iz kraja T. S. Veza je trajala nekoliko mjeseci. Raskinuli su, a onda su kobne večeri 21. aprila 2014. izašli u dvorište osnovne škole “Aleksa Šantić” u Kaluđerici, da se pomire. T. S, njena drugarica i Marko sjedili su za jednim stolom, dok je za drugim bio njegov brat Miloš sa svojim drugarima. Ništa nije slutilo da će nekoliko trenutaka kasnije hicem ispaljenim iz pištolja jedna porodica biti srušena.

Kada je Marko krenuo da isprati T. S. i drugaricu odjeknuo je hitac koji ga je pogodio, a za njim se čuo i vrisak djevojke: “Marko je pao!”

Na svom svjedočenju kasnije Miloš je ispričao da je, dok su sjedili u dvorištu, u jednom trenutku otišao iza zgrade da mokri. Tada je, prema njegovim riječima, uzeo pištolj koji su nekoliko dana ranije sakrili on i njegov drugar Petar, a koji pripada Petrovom ocu.

Stavio je pištolj za pojas i vratio se za sto gdje su ga čekali prijatelji. Pištolj je sve vrijeme držao za pojasem zbog, kako je kazao, straha da bi Marko mogao da ga oda roditeljima. Kada je Marko otišao da isprati drugaricu i T. S. izvadio je pištolj da se pohvali i on je opalio. Metak je pogodio pravo u srce njegovog rođenog brata, uslijed čega 16-godišnjak umire nešto kasnije.

Oružje kojim je ubijen nije pronađeno na licu mjesta, a policija je ubrzo privela Miloša i njegove prijatelje. Na rukama svih njih pronađene su čestice baruta, a svi su u policiji dali različite izjave.

Neposredno poslije tragedije, Miloš je, dok je bio u policiji, svom ocu Goranu ispričao da ne zna ko je pucao, da je bio okrenut leđima kada je Marko pogođen i da je shvatio šta se desilo tek kada je Marko jauknuo. Tokom postupka, sve vrijeme se branio ćutanjem.

Markovi i Miloševi roditelji za sve to vrijeme žive u agoniji – naizmjenično odlaze jednom sinu na grob a drugom u posjetu u pritvor u kom je bio do 2015, kada mu je određen kućni pritvor.

Da postojao ljubavni trougao dva brata i jedne djevojke postalo je sumnjivo zbog njenih objava na Facebooku. T. S. je, naime, najprije objavila Markovu sliku uz komentar “Nijednog više voljeti ne smijem” u maju 2014.

Ništa nije bilo neobično sve do avgusta 2016. godine, kada je objavila sliku na kojoj je sa Milošem u zagrljaju uz mnogobrojne emotikone srca.

Sumnju je dodatno rasplamsalo to što je u jednoj izjavi za “Blic” Goranov otac kazao da se Miloš osamio, da mu ne dolazi niko osim povremeno T. S, ali da je na pitanje oca da li su njih dvoje u ljubavnoj vezi odgovarao odrično.

Porodica i advokat uporno su tvrdili da je ubistvo nesretni slučaj, dok su uporedo sa tim Miloševi poznanici kojima “Blic” nije želio da otrkiva imena, tada tvrdili da su njih dvoje u vezi.

To je čak negirao i kada je “Blic” preko posrednika stupio u kontakt sa Milošem, predočivši mu pomenutu fotografiju, da bi 10 minuta kasnije T. S. obrisala sve objave sa svog Facebook profila. Marko je u međuvremenom sahranjen pred oko 1.500 ljudi na groblju u Kaluđerici uz pjesmu “Tiho noći”. Skrhan bolom otac nije mogao da hoda, već su ga do grobnog mjesta rođaci nosili na rukama dok su majčini jauci parali nebo.

Kilavo suđenje koje je trajalo pola decenije dobilo je obrt kada je u januaru ove godine Miloš Jakovljević sklopio sporazum o priznanju krivice sa Višim javnim tužilaštvom, na dvije godine zatvora. Miloš više nije stavljalo na dušu teško ubistvo za šta je zaprijećena kazna zatvora do 40 godina zatvora, već je osuđen na jedinstvenu kaznu zbog krivičnog djela teško djelo protiv opšte sigurnosti i neovlašteno posjedovanje vatrenog oružja.