U Srbiji je sve više poslodavaca koji postavljaju video-nadzor u proizvodnim pogonima

Pogotovo se na taj korak odlučuju poslodavci čiji radnici prave sitnije proizvode koji se lako mogu prikriti i iznijeti s radnog mjesta.

Ima i poslodavaca koji sumnjaju da radnici na radnom mjestu zabušavaju, što je još jedan razlog za postavljanje video-nadzora.

Bez obzira na to koji razlog je poslodavca podstakao da u proizvodni pogon instalira video-nadzor, on ima zakonsku obavezu da radnike obavijesti o tome da video-nadzor postoji, kao i koja se tehnologija i tehnika koristi, o svrsi nadziranja i ostalim bitnim elementima, piše Dnevnik.

Po ocjeni pravnika Saveza samostalnih sindikata, može se nadzirati proces rada iz bezbjednosnih razloga, odnosno da bi se povećala efikasnost zaposlenih ili uočili nedostaciji na radu.

Ipak, u sindikatu ocjenjuju da je u pitanju cilj koji mora biti usko vezan za obavljanje djelatnosti poslodavca i samo u tu svrhu se može i koristiti. Svako drugo postupanje poslodavca je nedozvoljeno.

Osim toga, smatraju u sindikatu, poslodavac može nadzirati samo poziciju na kojoj zaposleni radi, i to samo u vrijeme koje je predviđeno za rad.

Nadzire se bez audio-nadzora i bez skladištenja snimka, alternativno je dozvoljeno njihovo pohranjivanje isključivo na kraći rok da bi svrha bila ispunjena.

Svaka upotreba video-nadzora nad zaposlenima izvan proizvodnih pogona može biti predmet radnog spora, pa čak i krivične prijave ukoliko ponašenje poslodavaca spada u neko od krivičnih djela vezanih za neovlašćeno snimanje, odnosno kršenje prava na privatnost ličnosti.

Sasvim je druga priča o postavljanju video-nadzora u zajedničkim radnim prostorijama, kao što su kafeterije, toaleti ili prostorije za presvlačenje. U njima poslodavac ne smije da postavi video-nadzor jer se na taj način krši privatnost radnika i zbog toga bi mogao biti sankcionisan. Takođe, gazde nemaju pravo da postavljaju priskluškivače, pa radnici koji otkriju da su oni postavljeni na mjestima gdje nikako ne bi smjeli da budu imaju pravo da protiv poslodavca podnesu prijavu.

U praksi, poslodavci u pojedinim situacijama mogu, i bez video-nadzora, relativno lako utvrditi šta radnici rade. To se posebno odnosi na zaposlene u kancelarijama i rad na računaru, gdje nema potrebe da se postavi video-nadzor ili prisluškivač jer ima mnogo sofisticiranijih načina. Naime, IT stručnjaci i tehničko osoblje u svakom trenutku imaju pregled šta radnik radi i da li se računar na poslu koristi u privatne svrhe.

Isto tako, postalo je gotovo uobičajeno da poslodavci svojim zaposlenima daju službene mobilne telefone. Međutim, ako radnik poslovni telefon koristi i u privatne svrhe, mora biti spreman na to da postoji velika vjerovatnoća da njegova privatnost stići do gazde. Naime, poslovne uređaje koji su u vlasništvu kompanija poslodavac uglavnom može da prati – i to je dobro imati na umu. (Tuzlanski.ba)