Genetsko testiranje zbog biranja pola je zabranjeno, ali se ipak dešava, jer crnogorske žene ne odolijevaju pritisku sredine da rode sina, pa abortiraju devojčicu. Kako piše RTCG, za neke privatne klinike u Srbiji to je profitabilan posao.

Kako piše RTCG, Amela živi na sjeveru Crne Gore, u Bijelom Polju, i majka je troje djece. Ima 43 godine, a prije deceniju pošla je komplikovanim putem, kao i mnoge druge žene iz Crne Gore, da bi dobila sina. Podvrgla se u prvim nedjeljama trudnoće rizičnom genetskom testu u privatnoj klinici u Beogradu, da bi utvrdila pol djeteta.

– Da je bila djevojčica, ne znam šta bih uradila. Srećom, bio je sin. Želela sam sina da bih udovoljila mužu… Znam žene koje su radile više abortusa, nakon što su uradile biopsiju horionskih čupica i otkrile da nose devojčicu – kaže ona.

Roditi sina, izbjeći svakodnevno prebacivanje i osudu porodice i tradicionalnog društva – pritisak je pod kojim vijekovima žive crnogorske žene. U davna vremena se u očaju posezalo za vračarama, a već godinama se zloupotrebljava genetska medicina, prenosi Blic.

Uhodana šema crnogorskih i srpskih ginekologa

Daleko od javnosti traje uhodana šema između crnogorskih ginekologa i njihovih kolega u privatnim klinikama u Beogradu, koji “pomažu” ženama da urade bolan i skup test horionskih čupica i tako saznaju pol prije isteka zakonskog roka za abortus koji je deset sedmica. Cijena ove intervencije je oko 350 eura, piše RTCG.

Zabranjeno po zakonu, ali…

Genetsko testiranje u svrhu saznavanja pola zabranjuje i srpski i crnogorski zakon, ali je Beograd, sa velikim brojem privatnih klinika, postao prirodna destinacija. U Crnoj Gori takvo testiranje je moguće uraditi samo u Kliničkom centru, i to isključivo ako postoje ozbiljne sumnje na genetske poremećaje.

Zavjera ćutanja

Zavjera ćutanja je takva da su žene koje su se podvrgle ovom testu, a koje su CIN-CG/BIRN intervjuisali, odbile da govore pod svojim imenom, ali i da imenuju svog ginekologa, kao i kliniku u Beogradu gdje su obavile testiranje.

Ipak, kada je autorka teksta, predstavljajući se kao trudnica iz Crne Gore, nazvala tri nasumično odabrane privatne klinike u Beogradu i pitala da li može zbog pola da uradi ovaj test, dobila je poziv “da dođe, pa će se sve srediti”.

Ilegalni abortusi

Osim invazivnog testiranja u Beogradu, sve ćešće se pribjegava i skupom Nifty testu, kojim se iz krvi majke saznaje pol djeteta. Rezultati testa su precizni tek u 12. sedmici trudnoće, po isteku zakonskog roka za abortus.

Tada na scenu stupaju privatne ginekološke ordinacije u Crnoj Gori, spremne da izvedu ilegalni abortus, kažu izvori CIN-CG/BIRN-a, od kojih su neki željeli da ostanu anonimni. Metode odabira pola daju rezultate.

Zabrinjavajuća statistika

Na 109 dječaka se u posljednjih dvadeset godina u prosjeku godišnje rađa samo 100 djevojčica, prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore, Monstat. Samo u 2009. godini, rodilo se 113 dječaka na 100 djevojčica. Prirodan omjer je obično 102 ili 103 dječaka na 100 djevojčica.

To, po nalazima Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija iz 2012. godine, Crnu Goru , uz Albaniju, Azerbejdžan i Jermeniju, svrstava u svjetski vrh na listi zemalja sa najvećim disbalansom među djecom muškog i ženskog pola.

Na Balkanu, sličan fenomen postoji i na Kosovu, u Albaniji, Makedoniji, a u manjoj mjeri i u Bosni i Hercegovini.

Kad je Amela uzela sudbinu u svoje ruke

Amela je već imala dvije kćerke kada je odlučila da uzme sudbinu u svoje ruke.

I prije nego što je zatrudnila sa trećim djetetom, posjetila je svog ginekologa da dogovori naredne korake.

– Već sam čula od žena u mom okruženju da odlaze masovno u Beograd na test horionskih čupica. Ljekar mi je rekao da ne brinem, već da dođem kod njega kad ostanem trudna pa ćemo se dogovoriti – sjeća se ona.

Tokom biopsije horionskih čupica, uzima se uzorak posteljice, a rezultati se dobijaju za nekoliko dana, što ostavlja vremena da se u legalnom roku obavi abortus.

Amela je bila tek osam sedmica trudna kada je njen ginekolog zakazao intervenciju u jednoj privatnoj klinici u Beogradu.

Treba mi savjet: kako da dobijem sina?

– Mnoge žene koje sam sretala u čekaonici dolazile su kod njega po savjet kako da dobiju sina, a on im je zakazivao testove u Beogradu – kaže Amela.

U Beranama, na sjeveru Crne Gore, doktorka Svetlana Balać svjedoči da joj često žene traže savjet kako da rode muško dijete jer se nakon rođenja dvije, tri ili četiri djevojčice smatraju manje vrijednim, a ponekad im se prijeti da će na ovaj ili onaj način biti kažnjene. Sjeća se slučaja žene iz Rožaja kojoj je muž postavio uslov da rodi sina, ili će se od nje razvesti.

Žena kad dođe u ambulantu već se najčešće obavijestila putem interneta ili joj kažu prijateljice, komšinice. Ona uglavnom zna šta hoće a prosto ljekari su tu da jednostavno probaju da riješe te neke nedoumice s kojima ona dolazi – kaže Balać.

– Ja u tom slučaju mogu jedino (da pomognem) savetom, da objasnim gde (da se) radi, kako (da se) radi – dodaje ona.

Doktor iz Beograda: Najviše nam dolaze žene iz CG

Dr Dušan Protić, koji ima privatnu ordinaciju u Beogradu, a u kojoj je moguće obaviti ovu intervenciju, kaže da u poređenju sa drugim zemljama, najveći broj žena dolazi iz Crne Gore.

– Mnoge žene kriju zašto dolaze. Traže da urade horionske čupice, uvijek izmisle priču da u porodici postoje anomalije. I uglavnom, kada čuju (da je djevočica), traže prekid trudnoće – kaže on: “Kad hoće da abortiraju, kad im se ne svidi pol, onda u bolnicama navode socijalne i ekonomske razloge. Moje opredeljenje je rađanje. Ja sam protiv abortusa jer je svako dete, dete“.

Dr Protić kaže da postoji velika vjerovatnoća da se ošteti plod, ako se ovaj test radi u osmoj ili devetoj sedmici trudnoće.

“Ljekar mi uz osmijeh rekao: Znam zašto vi Crnogorke dolazite”

I Ivanu, iz Podgorice, put je vodio u Beograd. Ona sada ima 45 godina, majka je dve odrasle kćerke, a tvrdi da je test horionskih čupica uradila prije deset godina u ranoj fazi treće trudnoće, zbog straha od genetskih poremećaja. Njen ginekolog joj je savjetovao da ode u kliniku u Beogradu “gdje će sve brzo završiti, jer ljekar iz te bolnice često dolazi u Podgoricu”.

Ivana se sjeća da je stigla u čekaonicu te klinike oko podneva i da je već bila puna žena iz Crne Gore. Sa mužem je potpisala izjavu da preuzima odgovornost ukoliko se desi nešto nepredviđeno.

Sjeća se i igle u obliku male kuke koju je ginekolog pored pupka počeo da uvlači u njen stomak.

– I danas zadrhtim kada se sjetim uzimanja uzorka i bola koji kida. Cijelu intervenciju posmatrala sam na velikom ekranu. Ipak, urezano u sjećanje ostao mi je smijeh ljekara koji govori: “Znamo mi zašto vi Crnogorke dolazite”.

Ona kaže da je nalaz pokazao da je bilo 87 odsto mogućnosti da beba ima genetsku anomaliju – a i bila je djevojčica. Abortirala je po povratku u Podgoricu.

Uput nije potreban

Nijedna od tri privatne klinike u Beogradu koju su novinari kontaktirali u junu i septembru, kako piše RTCG nije zahtijevala upute ljekara iz Crne Gore, u kojima bi se izražavala bojazan da postoji neka genetska anomalija.

Imena ovih klinika su poznata CIN-CG/BIRN-u, ali ostaju izvan domašaja šire javnosti, jer osim iskazane namjere, nije bilo moguće dokazati da bi ove klinike i obavile testove sa namjerom da se rano utvrdi pol djeteta.

Rodila dječaka bez ruke posle intervencije

Test horionih čupica nije bezazlen, kaže doktorka Balać: „Mi u Beranama imamo slučaj gdje je rođen dečak poslije tri devojčice, pol je otkriven biopsijom horiona. Dečak je, međutim, rođen bez jedne ruke.“

I Amela se sada kaje što je uopšte radila takav test, jer je njen sin po rođenju imao ozbiljne zdravstvene probleme, što ona pripisuje ovom invazivnom testu.

Prof. dr Olivera Miljanović, direktorica Centra za medicinsku genetsku imunologiju u Kliničkom centru Crne Gore kaže: „Genetska istraživanja se isključivo koriste u medicinske svrhe kada se mora odrediti genetski status djeteta, da bi se potvrdio rizik teške genetske bolesti, sve drugo je zloupotreba“.

Bez bola do pola

Za rano utvrđivanje pola, u posljednje tri godine u Crnoj Gori nije ni potreban ginekolog. Naime, od 2014. moguće je otkriti pol od 10. sedmice trudnoće, naprednim tehnologijama analize DNK fetusa iz krvi majke.

U najmanje četiri laboratorije i ginekološke ordinacije u Crnoj Gori dostupan je niz prenatalnih neinvazivnih testova, a najpopularniji je Nifty test, koji košta 650 eura.

Skupo testiranje

U jednoj od laboratorija, rečeno je da “99 odsto žena isključivo traži Nifty plus”. Vlasnik jedne, Dragan Nikolić, kaže da su ovo testiranje uveli 2014. godine da bi majkama omogućili da saznaju da li nose zdrav plod.

– Imali smo zahteva i od žena koje imaju, recimo, dve ili više ćerki pa hoće sina, pa da procene i vide koji je pol – kaže Nikolić.

Skriveni abortusi

U Crnoj Gori ne postoji nijedan slučaj dokazanog selektivnog abortusa.

Pošto se rano utvrdi pol genetskim testiranjem, žene se odlučuju na prekid trudnoće ako nose djevojčicu, ali broj selektivnih abortusa ostaje skriven i kad se obavljaju u legalnom roku, ili kasnije.

Ako se abortusi obavljaju do 10. sedmice, kada nije potrebno navesti posebne razloge, taj broj ulazi u ukupan broj abortusa o čemu evidenciju vodi Institut za javno zdravlje Crne Gore.

Zakon je takođe ostavio mogućnost ženi da abortus obavi legalno, od 10. do 20. nedelje “ako bi žena u toku trudnoće ili posle porođaja mogla doći u teške lične ili porodične prilike”, ali ovo mora da odobri konzilijum ili posebne etičke komisije.

Višnja Orban, zamjenica direktora Uprave za inspekcijske poslove, kaže: “Lekari koji rade abortuse u bolnici, rade legalno… sad je to problem: pacijentkinje odrade testove i vide da nije pol koji njima odgovara i onda one podnesu zahtev regularno… Pacijenti da bi zaštitili sebe… napišu da ne mogu (da rode) zbog socijalng statusa, zbog nečeg drugog, a u stvari vrše abortus zbog pola.”

Da bi izbjegla detaljne provjere i ispitivanje pred komisijom, žene se odlučuju na ilegalne abortuse koji se obavljaju u brojnim privatnim ordinacijama koje nemaju dozvolu za takve intervencije, ali je interes i žene i privatne ordinacije da abortus zadrže u tajnosti.

Abortus u petom mjesecu?!

Ivana, koja je ispričala svoje iskustvo sa testom horionskih čupica, kaže da je prijateljicu u petom mjesecu trudnoće vodila na abortus u privatnu ordinaciju u Podgorici.

– Zna se tačno i cenovnik. Za svaki mesec poslije legalnog roka, plaća se po 100 eura više – kaže.

Crnogorski Zakon o prekidu trudnoće predviđa kaznu od 500 do 2000 eura, ljekaru koji je prekinuo trudnoću zbog pola ili, pak, uradio genetsko ispitivanje zbog selekcije pola iz nemedicinskih razloga.

Višnja Orban tvrdi da u posljednje dvije godine niko nije platio ovu kaznu, a za prethodne godine nije imala podatke.

Nemoćna država

U Zdravstvenoj inspekciji tvrde da su nemoćni. Oni mogu da djeluju tek po prijavi pacijentkinje, a tako nešto se ne događa. Ipak, zbog sumnje koja postoji, a na osnovu statističkih podataka, u inspekciji su kazali da će intenzivirati kontrole ginekoloških ordinacija.

Tradicija, udružena sa zloupotrebom medicine u Crnoj Gori, ipak pobjeđuje.

Veselje za sina

Psihološkinja Ranka Božović objašnjava da se u Crnoj Gori, kad se rodi muško dijete, sprema veselje. Sin je nasljednik, neko ko produžava prezime, čuva i brani kuću, brani u ratovima državu.

– Muž zasigurno očekuje sina i ako žena na svijet ne donese muško dijete, onda je i ona manje vrijedna, i onda može vremenom da je potcjenjuje, da je kinji”.

Ona je i sama, tokom svog porođaja, prisustvala drami kroz koju je prolazila žena sa kojom je dijelila sobu, a koja je rodila kćerku.

“Nije htela da je podoji, nego je beba ležala na dnu njenih nogu, zbog toga što je bila, čini mi se četvrta devojčica”.