Nedjelja, 27. Novembra 2022.
Tuzlanski.ba logo

Jelena nogama kuha, pegla i čisti: ‘Baš ništa mi nije teško’

Preuzmite sliku

Pomaže mi to što sam veliki borac, niko mi ne može stati na put, rekla je Jelena Terzić (40) iz Beograda koja je rođena bez obje ruke.

Rođena je u Pančevu, a najveća sreća joj je, kaže, bio trenutak kad se rodio njezin mezimac, mlađi brat. Tad je imala pet godina.

– Čuvala nas je baka, ali sam joj u svemu pomagala. Za mene je najvažniji bio on i niko drugi. Pazila sam ga, kupala, oblačila i igrala s njim – priča Jelena. Međutim, dodaje kako joj djetinjstvo nije bilo lako. Barem zbog okoline.

– Škola mi nije ostala u dobrom sjećanju zbog druge djece. Naravno da je tu bilo ruganja, a ja sam patila. Ali uvijek sam imala majčinu podršku. Tu je, naravno, bio i tata, ali majka je jedna. Ona me uvijek dizala dok mi je bilo potrebno. Dala mi je vjetar u leđa – govori Jelena.

  • Na život bez ruku brzo se priviknula. Iako nama to izgleda nevjerovatno, Jeleni i ljudima koji je znaju to je potpuno normalno.

    – Ne smatram se invalidom. To što nemam ruke nikad mi nije bila prepreka i problem. Sve sam se na brzo priviknula. Objašnjenje je jednostavno. Kad nemate ruke, snalazite se kako možete. Naravno, tu su noge pa onda sam njima naučila sve raditi. Meni, porodici i prijateljima to kako živim nije neobično – kaže Jelena.

    Jelena danas živi sama te je podstanar, a samo rijetko zove ljude da joj pomognu.

  • U Beograd se preselila prije tri godine, a živi nekoliko minuta od brata, tako da, ako nešto zatreba, on je uvijek tu za nju. Pomoć joj je potrebna samo oko zakopčavanja.

    – Jedino su mi problem dugmići. Imala sam poteškoće i s uzimanjem staklenih čaša s visoke police, ali i to sam savladala. Stanem na stolac pa ih nekako skinem – objašnjava. Dodaje kako radi baš sve kućanske poslove – čisti, kuha, pere, pegla, usisava... Čak sama može zakrpati rupu na odjeći.

    Priprema gibanice:

    – Znam šivati i na mašini. Bez problema mogu provući konac kroz rupu na igli. Učila sam i plesti. To mi baš nije išlo, ali prije bih rekla da je to bilo jer mi se baš nije svidjelo i dalo. Sve što želim mogu i naučiti – priča Terzić.

    Pokrenula je i YouTube kanal gdje objavljuje videe iz života i recepte. Tako objašnjava ljudima kako je živjeti bez ruku, a opet biti neovisna. Pokazala je kako kuha kafu, peče jaja, ali i priprema i mijesi gibanicu.

    – Dugo su me prijatelji i poznanici nagovarali da otvorim kanal, a onda sam to odlučila napraviti kad sam vidjela što se sve tamo objavljuje. Rekla sam, pa zašto ne bih i ja – kaže. Videe snima sama. Jednostavno namjesti kameru gdje joj u tom trenutku odgovara i snima što joj padne na pamet.

  • Jelena se, osim toga, bavi i sportom. Velika ljubav su joj nogomet i taekwondo.

    – Svjetska sam prvakinja i višestruka evropska prvakinja u parataekwondou. Takmičila sam se u Bugarskoj, Italiji, Velikoj Britaniji i drugima zemljama. Trebali smo ići i u Poreč, ali je sve odgođeno zbog korone. Nogomet mi je prva ljubav, ali ga ne mogu trenirati jer nemam gdje. Na taekwondo su me nagovorili i ispostavilo se da mi odlično leži. Treniram ga od 2017. godine. Neizmjerno sam zahvalna svojim trenerima Violeti Ićitović i Oliveru Prgometu što vjeruju u mene. Klub u kojem treniram zove se SK Lola klub – rekla je Jelena.

    Najveća potpora joj je porodica, ali i prijatelji. Obožava igrati nogomet, šetati, družiti se, izlaziti, ali i upoznavati nove ljude.

  • – Zna biti simpatičnih situacija kad se neko upoznaje sa mnom. Mnogi se zbune pa onda pruže ruku pa to bude baš duhovito – ispričala je. Kaže kako joj u životu ništa ne nedostaje. Ima jedan san, a to je imati vlastiti stan.

    – Zadovoljna sam svojim životom i načinom na koji ga živim jer sam sve sama postigla. Presretna sam jer imam divne ljude oko sebe i zaista mi ništa ne nedostaje. Moj ‘nedostatak’ nije nikakav problem – zaključuje. (24sata.hr)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

       
    Ključne riječi: , , ,