Jedno od zanimanja koja širom svijeta nestaju pred tehnološkim napretkom je i svjetioničar. Tako u Crnoj Gori postoji samo jedan, Stanko Stojanović, na rtu Mendra kod Ulcinja.

Radno mjesto mu je i dom, a on je jedini svjetioničar u Crnoj Gori.

– Kada grmi i kad je vjetar, nije baš prijatno. Nemate nikog u blizini, jer prvi komšija je udaljen dva i po ili tri kilometra od rampe – počinje priču Stanko Stanojević za Radio Slobodna Evropa.

Ovaj svjetionik je najstariji u Crnoj Gori, izgrađen je 1886. godine. Registrovan je u svjetskoj nautici kao prvi orijentir na ulazu u Jadran.

Glavne obaveze svjetioničara su noći. Raport upravi pomorske sigurnosti Stojanović šalje u 23.00 i u 02.00 sata ujutro.

– Svjetionik mora da radi, u slučaju da dođe do nekog kvara, udara groma, ili neke veće sile. Mora da se prijavi obalnoj stanici da svjetionik ne radi i onda se to daje na oglas da svi brodovi čuju i onda se orijentišu prema drugim svjetionicima – kaže sagovornik i dodaje kako tokom dana ima manje obaveza.

– Tokom dana kopam neku baštu, odem na neko ribanje, skipljam poneku školjku. Vjerujete, odem do grada da popijem neku kafu i jedva čekam da se vratim ovdje – kaže Stojanović.

Usljed tehnološkog napretka, svjetioničara je sve manje. Stanko Stojanović kaže da je danas sve automatizovano.

– Najviše sam tu da čuvam zgradu, da neko ne provali, da održavam put… Dođu ovdje često i pomorci, onako prošetaju, njima je najljepše kad vide svjetionik. Tu su najsigurniji. Džabe GPS uređaji, ali kad vide ono svjetlo znaju da su blizu obale. Svjetionik i dalje ima funkciju. Koliko ga god čovjek treba, on treba da postoji – zaključuje Stojanović. (Tuzlanski.ba/Video: Radio Slobodna Evropa)