Prostitutke, kokain i jahte. U toj ljetnoj kombinaciji ovih dana i direktori sklapaju milionske poslove, kupuju se političari, ali policija nikome ništa ne može dokazati…

Djevojka se predstavlja kao studentica ekonomije, stara oko 26 godina, tamne kose, ne pretjerano bujnih prsiju, ali bujnih očekivanja od mladenačkog života. Brineta se od svoje dvadesete bavi prostitucijom, imala je, kaže za Express.hr, sreće da “ima dobre klijente”. Mnoge zaglave u paklu droge ili od ruke posesivna svodnika, a često upadnu u kriminalni milje.

S brinetom razgovaraju nakon što se vratila s jahte na kojoj je bio “predsjednik uprave”. U Sukošan je nju i tri prijateljice dovezao njegov vozač. Čekao ih je ručak u obližnjem restoranu. Jele su neslani rižoto. Nikad, kaže, ne jedu začinjeno, “ljuta hrana nezgodna je poslije za seksualni odnos”. Direktor i partneri stigli su predvečer. Svi su se zajedno ukrcali na brod, skiper je krenuo put Kornata, brod se usidrio u jednoj od usamljenih uvala, među opustjelim otocima.

Brineta otkriva kako je “za izlet” na Kornate dobila 2.000 eura, za razdoblje od petka popodne do nedjelje ujutro. Prosječna zarada za vikend-aranžman inače je oko 3.500 do 4.000 eura, ali kad je djevojaka više, kao ovaj put, a i radi se o dan i pol, dvije hiljade eura je, kaže, prihvatljivo. Cijene su na tržištu manje-više standardizirane, seks s dvojicom je 400 do 500 eura, cijela noć u hotelu s jednim muškarcem iznosi minimalno hljadu eura, s dvojicom dvije hiljade, a dodatne usluge dižu se 150 eura ili čak znatno više za oralni i analni seks, seksualna pomagala, ili izvanserijske želje.

Jednom je, govori, zaigrani klijent tražio da soba bude puna igračaka, volio se vezati, ali nije prelazio u grubost. Bilo je, kaže, i zahtjeva koji su prelazili u ozbiljan neukus, na takve stvari nije pristajala. Vlasnik jedne velike autokuće tražio je da mjauče i laje. Prvi put se prepala da je nastran, a onda je, veli, shvatila da samo voli basne…

Bilo joj je dvadeset godina, rodom iz malog mjesta pokraj Šibenika, kad je u Zagreb došla studirati ekonomiju. Otac joj je pomorac, majka medicinska sestra, treće je od petero djece u porodici. Njezina priča nije tužna. Dolazi, kaže, iz situirane, tradicionalne i harmonične obitelji, ovo što radi, smatra čistim biznisom. U sve je ušla slučajno. U Zagrebu je u mondenom jarunskom lokalu upoznala muško društvo, viđala se s njima nekoliko vikenda zaredom, jedan od njih poslije joj je postao “veza” za poslove. Čovjek drži teretanu, bavio se svojedobno profesionalno sportom, gradski dečko, kaže brineta.

“Ne maltretira me, uvijek nam sredi vrhunske klijente, većinom poslovnjake. Kad mi je prvi put predložio da odem s njim i njegovim prijateljima na vikend, nisam bila sigurna želi li samo zabavu ili će mi to i platiti, pa sam ga pitala“, smije se brineta.

Uz prostituciju često ide i droga.

“Kad sam tek počela, toliko sam na jahti na Hvaru povukla kokaina da sam po palubi skakala u sandalama dva sata u komadu. Bilo nas je nekoliko cura i rečeno nam je da ni u ludilu ne ulazimo na brod u cipelama, dakle, isključivo bose. Stvari smo odložile u sobe. Kako navečer više nisam znala za sebe, pilo se cijeli dan, ja sam zaboravila na upozorenje, obula sandale i potpeticama skačući izbola tikovinu na podu. Sutradan, kad su svi došli k sebi, vlasnik je toliko poludio da mi je najprije opalio šamar, potekla mi je krv iz nosa, danima sam imala masnicu, a onda pobacao sve cipele, moje i mojih kolegica, u more. Nije nam ništa platio, napravila sam mu štetu u hiljadama eura. Nakon toga sam se opametila i shvatila da moram odlučiti, ili ću se ovim poslom baviti kako treba, ili ću se uništiti“, kaže brineta.

“Vikend-zabave na jahtama ili u vikendicama su specifične. Meni su draže takozvane gaže, dođeš, odradiš i odeš. Višednevna druženja su zahtjevnija. Sve je uvijek mnogo cuge, hrane, droge, svira glasna glazba, recimo na brodu se pusti do maksimuma, kako se ne bi čulo što se radi u sobama u potpalublju. Na takvim mjestima se danas sklapaju milionski poslovi, kupuju se političari, svega sam se nagledala. Misle da sam glupa, da ne kužim da je riječ o državnim firmama“, kazuje brineta s jahte.

Neke su mušterije, kaže dalje, jako darežljive. Kad su u gradu, žele da uvijek bude slobodna, kupuju joj darove, cipele, torbe, rjeđe nakit. Ima i neobičnih darova. Jedan joj je kombijem dovezao antikni pisaći stol, stariji poduzetnik kojem u Dubrovnik dolazi svaki mjesec ostavio joj je maslinik, a dobila je i vrijednu sliku.

Kad je počela raditi, sve je išlo preko “veze”. Danas ima nešto svojih klijenata o kojima “veza” ne zna ništa, radi se o strancima koje upozna ljeti po luksuznim klubovima. Pitaju je boji li se spolnih bolesti. Kaže da su klijenti uglavnom oženjeni, što je u njezinu poslu najsigurnije. Ima samo jednog s kojim spava bez zaštite. Njemu papreno naplaćuje: 3.000 eura po satu. Čovjek je stranac, bavi se umjetninama. Ima i mnogo mušterija koje hrvatska javnost dobro poznaje. Na njihov spomen brineta se smije i dodaje:

“A ništa, ima trtaroša koji me još danima mole da nikome ništa slučajno ne kažem. Najdarežljiviji su građevinski poduzetnici i direktori velikih poduzeća. Političari uglavnom nemaju novca, njih s curama časte ovi prvi ili drugi. Političari su i najdosadnija klijentela. Jedan mi je prije nego što se išta dogodilo pričao o nijansama gospodarskog programa njegove stranke i ostalih. Bože sačuvaj. Sportisti su najgori od svih. Grubi su, bahati, neugodni, vulgarni, nemaju granicu, i misle da za svoj novac mogu dobiti baš sve što žele. Upoznala sam nekolicinu za koje mogu reći da naginju gospodi, ako se oni uopće mogu nazvati tim terminom. Drogiraju se više od ikoga, uvijek imaju kokain sa sobom, barem ovo što sam ja imala prilike vidjeti. Gori od njih su još samo balavci, pripadnici zlatne mladeži. Sportisti vole cure iz Srbije i Crne Gore. Srpkinje su razuzdane, i s njima je uvijek dobra zabava. Naše cure su, istina, dosta uštogljene, pogotovo kad su u pitanju ‘razvikane’, javnosti poznate Hrvatice. One stalno gledaju snima li ih netko mobitelom i drže se rezervirano sve do samog čina. Neke su se cure zeznule jer su s usporedo s ovim gradile karijeru modela, pjevačice, glumice, hostese, voditeljice… A ne ide to zajedno“, kaže brineta.

U Hrvatskoj je trenutno aktuelno samo jedno veliko suđenje za organiziranje prostitucije na jahtama.

Glavni akter tog procesa je Slobodan Dubajić Dabi (61), nekada poznati zagrebački trener borilačkih vještina. Dabi se tokom rata preselio u Beograd i ondje otvorio javnu u kuću u kojoj su česti gosti bili prilično opaki tipovi, ubice i ratni zločinci, poput Arkana.

Za seks s trojicom – 2000 eura

U srpskim medijima je jako odjeknula vijest da mu se u Hrvatskoj sudi zbog prostitucije na jahtama.

Prije nešto više od desetak dana se pojavio na Općinskom sudu u Zadru gdje mu se sudi za djelo iz 2007. godine, kada je sa 50-godišnjim Zadraninom bio uhapšen zbog sumnje da je organizirao elitnu prostituciju na šesnaest metara dugoj motornoj jahti u Biogradu.

Sa Zadraninom je Dubajić tražio cure za Talijane koji su za druženje izbrojili čak 4000 eura. Jedna od uhićenih djevojaka u toj akciji, A. M. iz BiH, koja studira u Zagrebu, govori perfektno četiri strana jezika i zaradom od prostitucije financirala je sebi studij.

Iako su srpski mediji nagađali da će u čitavoj priči Dubajić početi listati svoju crnu biljiženicu i otkrivati imena klijenata, ali i djevojaka od kojih su neke danas slavne televizijske voditeljice ili pjevačice, to se nije dogodilo.

Slučaj polako pada u zastaru, a na sudu se, osim Dubajića, nije pojavio nitko od šestoro pozvanih svjedoka. Policajci su izračunali da je Dubajić od elitnog seksturizma zaradio najmanje 1,8 miliona kuna.

Kasnije se – nakon jahti – prebacio i u zagrebačke hotele, a recepcioneru bi za svako naručivanje djevojaka u džep stavljao 50 eura.

O jahtama u svom je iskazu detaljno govorila i Sara S., akterica najvećeg takvog procesa u Hrvatskoj 2011.:

“I. me pozvao na jahtu u trogirsku marinu. Dočekala su nas dvojica … Za seks s trojicom nas dvije smo dobile 2000 eura. Mjesec dana poslije na poziv I. otišle smo opet na jahtu, u marinu u Kaštel Gomilicu…“

Danas su cijene znatno niže, doznajemo od brinete:

“Konkurencija je žestoka, a cure iz Srbije i Bosne su puno jeftinije. Tko želi uštedjeti, ide u Crnu Goru. Već se zna da u nautičkom naselju Porto Montenegro, u Tivtu, cure provedu čitav dan na jahti i za to uzimaju samo 500 eura….“

“Jahte su mi najbolje, to je pravi raj”

Tomislav K., koji je svoja iskustva žigola javno ispričao u knjizi “Povratak hrvatskog žigola”, kaže da su mu iskustva s jahti najdraža.

“Posao kojim se bavim nije tako lijep kako ljudi misle, ali kad odete na more, na pučinu, to je ipak vrhunac zadovoljstva“, kaže mišićav, nabildan mladić, koji se ovim poslom počeo baviti skoro slučajno – prvi put da zabavi prijateljicu, a potom zbog krize koja je preživljavanje od dotadašnjeg posla učinila nemogućom misijom.

“Imate ovdje svašta“, kaže on.

“Udanih žena rastavljenih, imate parova. Jednom sam išao na more s parom koji je, kako sam skapirao, svako malo dovodio nekoga da im unosi živost u brak. Kad dovedu profesionalca, nemaju problema – mi nismo neki bezvezni tipovi s oglasnika, ocvali, štajaznam, neuredni, zapušteni. Zna se kako morate izgledati i kako se držati ako ste u ovom poslu – ne zovu vas zbog duhovne ljepote, mada ja ni to ne podcjenjujem, ali s tim se ne bih kruha najeo“, veli Tomislav.

Kaže kako je na svojim “akcijama” susretao svašta – orgije su dosta česte, a jednom se nasmijao od srca kad ga je muž zamolio da njegovu suprugu na palubi tuče plivaćim perajama.

“S vremenom, te stvari sve više posmatrate kao posao“, nastavlja Tomislav, dodajući da ga je uvijek strah toga da će ga žena koja ga je nazvala, biti “kramp”.

“To, svakako, nikad ne bih rekao pred njima, ali katkad vas doista nazovu i žene u trećoj dobi. Neke od njih u to doba “polude”. Jedna ugledna poslovna žena, koja je nekoć držala butik u centu Zagreba, priznala mi je sasvim otvoreno da je ulaskom u četrdesete počela sve snažnije osjećati kako joj život curi, pa se pobrinula da nadoknadi sve propušteno.“

“Onda je stala nadoknađivati te minuse, i mislim, koliko sam sudjelovao u tome i pratio sa strane, da joj je to pošlo za rukom u toj mjeri da više nema za čime žaliti. Uostalom, mislim da je u pravu – vidite da vam sve materijalno malo vrijedi, ono što je u životu važno jesu život, ljubav, seks, nježnost, zapravo, ono što vam nikad nitko ne može uzeti” – u pomalo filozofskom tonu završio je Tomislav K, koji se uskoro povlači iz posla, jer je skupio dovoljno novca da može sam započeti privatni bizinis konvencionalna tipa.

U knjizi “Povratak hrvatskog žigola” opisana su, iskreno, pomalo sirovo, njegova iskustva, koja zapravo i ne nalikuju na film – kad se izvučete ispod svih tih tjelesa, kad preživite sve te nalete znoja, feromona, estrogena i druge čulne nadržaje svijeta profesionalnog seksa i život vam učini nekako vrednijim. I Tomislav je u svijetu prostitucije naišao na osobe koje gledamo s ekrana, na moćne i ugledne, slavne…

Neke su od njih bile upravo njegove klijentice.

(Autor: Jelena Badovinac, Boris Rašeta)