Srijeda, 21. Oktobra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Ispovijest najbogatijeg Hrvata: Milioni mi ne znače ništa, ne mogu podnijeti da mi radnik ne živi dobro

Orbico ima firme u 20 država, a ostvaruje prihod od oko 2 milijarde eura. Ove godine planiran je prihod od 2,3 milijarde eura.

– Mi smo najveći distributeri u Evropskoj uniji za robu široke potrošnje. Broj jedan smo već dvije godine, rekao je osnivač i vlasnik kompanije Orbico Branko Roglić u emisiji HRT-a “Druga strana”.

  • Orbico ima firme u 20 država, a ostvaruje prihod od oko dvije milijarde eura. Ove godine planiran je prihod od 2,3 milijarde eura. To je porodična kompanija koja ima kontinuitet rasta i razvija se.

    Roglić je ispričao kako je osnovao firmu.

    – Kompanija je osnovana u Švicarskoj. Tih godina zastupao sam Vartu i došao na ideju s jednim češkim proljećarom da zajedno osnujemo kompaniju u Švicarskoj. Osnovali smo je 23. 2. 1987. U tih više od 30 godina narasli smo od nule do 2,38 milijardi eura prometa koje smo imali prošle godine, rekao je.

    Kompanija ima 8000 zaposlenih, ukupan dug je oko 120 miliona eura. Je li to mnogo?

    – Nije, dva EBITDA, oko dva godišnja profita. Kad je promet 2,38 milijardi eura, taj dug je vrlo mali. U odnosu na druge firme vrlo smo malo zaduženi. Ja sam reinvestirao 95% svojeg profita i zato smo malo zaduženi, rekao je.

    Neki izvlače novac iz firme, ne reinvestiraju ga. Kako ste se vi odlučili za reinvestiranje, pitao ga je voditelj.

    – Ako je novac pod vašom kontrolom, onda ste najsigurniji. Moj novac je reinvestiran u moju firmu, ja ga kontroliram, moje ideje se razvijaju kroz tu firmu. Mislim da je to najsigurniji posao za mene i za moj novac i da ga ja vlastitim znanjem i vlastitim idejama štitim. Novcu pada vrijednost i najbolje se štiti kad ga vrtite u vlastitoj firmi s vlastitim idejama, odgovorio je Roglić.

    Na pitanje je li tačno da je među najbogatijim Hrvatima, a da se to baš i ne vidi, rekao je:

    – Imam brod 8,90 metara. Ja sam ribar u duši, niko me neće izvaditi iz mog društva, mojih prijatelja iz djetinjstva. Ja se držim njih i sasvim mi je lijepo. Imam svoj brod, imam svoju Makarsku gdje živim, imam svoju župu, porodično imanje u zaleđu Makarske, imam svoj Zagreb, imam Split i ja se u tom krugu vrtim. Naravno, putujem i u zemlje gdje imam preduzeća, ali u posljednje vrijeme sve manje i manje, rekao je Roglić.

    Objasnio je da je nekad bio predsjednik Uprave i vlasnik pa je onda stavio sina za predsjednika uprave, a drugog za člana uprave.

    – Pa su oni 20 i nešto godina vodili firmu, a ja sam uvijek bio u nadzoru. I danas sam u nadzoru, ali sam sad povukao i sinove u Nadzorni odbor. Tu su još i jedan Poljak i jedan Slovenac. Najvažniji element u poduzetništvu je da morate upravljati firmom. Firmom ne upravlja onaj ko vodi firmu, nego upravlja onaj čiji je novac. On kaže predsjedniku uprave što može, a što ne. Predsjednik uprave odlučuje na tragu koji mu postavi vlasnik, objasnio je Roglić u emisiji HRT-a.

    Dodao je kako svaki ponedjeljak imaju sastanak.

    – Moji sinovi s CEO-om (predsjednik uprave) i ja pretresemo sve događaje i tada on ima slobodne ruke da radi na tom planu. Sa mnom je 24 godine Jurij Tršan, Slovenac je i njemu vjerujem isto koliko i svom sinu, rekao je Roglić.

    Ne boji se da će nešto krenuti po zlu.

    – Ja sam njega odgojio. On zna kako radim i mislim. On, moji sinovi i ja, to je jezgra koja vodi kompaniju, rekao je.

    Povela se nova rasprava o bogatstvu.

    – Što znači biti najbogatiji? Ja sam najbogatiji kad sam sam, s prijateljima i kad lovim ribu. Meni milioni ne znače ništa, pravom poduzetniku. Poduzetništvo nije luksuz, nisu avioni, nisu zlatni tepisi. Poduzetništvo je briga za ljude i ja to tako držim. Moje bogatstvo namijenjeno je za to da mogu platiti radnike ako firma dođe u krizu dok ona prođe. Ako želite biti čovjek i pravi poduzetnik, najprije ćete platiti radnike, pa dug bankama, pa zatim dobavljače i tada ćete podijeliti profit. Ali profit uzeti a da niste platili radnike i ostati dužni dobavljačima, što se kod nas vrlo često događalo, to je sramota. A ja tu sramotu neću izdržati, rekao je Roglić.

    Ne mogu podnijeti da mi radnik ne dobije plaću, da mi radnik ne živi dobro

    – Ne mogu podnijeti da mi radnik ne dobije plaću, da mi radnik ne živi dobro. Nastojim da prosječna plaća u firmi bude maksimalna koliko je to moguće, a uvijek računajući na dugoročno održivo poslovanje, rekao je.

    Novac treba ulagati svakodnevno

    Dao je savjet poduzetnicima koji su na početku nestrpljivi – hoće svoj novac odmah i sad.

    – Poručio bih im da se uozbilje jer će inače bankrotirati. Morate znati upravljati svojim resursima, a jedan od njih je novac. Novac treba ulagati svakodnevno, rekao je.

    Savjet nestrpljivim poduzetnicima

    Za kraj je ponovio savjet nestrpljivim poduzetnicima. Rekao je da moraju imati strpljenja jer bez strpljenja će ići u stečaj.

    – Ja sam ribar. Najveća vrlina ribara je strpljenje. Ja nekad znam po pola sata stajati s udicom u ruci i ništa ne trza. Riba ne dira. Onda dođe 15 – 20 minuta kad uhvatim 5, 6, 7, 8 komada. Tako je i u biznisu. Morate biti strpljivi i skromni. Skromnost je najveća vrlina koju čovjek može imati, rekao je Roglić.

    Roglić je pričao i o svojim počecima u Splitu nakon završenog fakulteta elektrotehnike.

    – Zaposlio sam se tada u splitskoj firmi Industrija za radioelektroniku i telekomunikacije. Nakon toga sam došao u Hrvatsko proljeće. Kao mladi komercijalni direktor ušao sam u partiju – Savka, Tripalo, Hajduk, Dinamo. Međutim nakon dva mjeseca Tito je promijenio mišljenje i došlo je Karađorđevo. Smijenjeni su i Savka i Tripalo i svi mi koji smo na tragu hrvatskog proljeća ušli u partiju bili smo izbačeni. Tada kada ste bili izbačeni iz partije odmah ste bili smijenjeni s radnog mjesta, samo jedan dan kasnije, objasnio je Roglić.

    Dodao je da je danas najponosniji na to razdoblje u životu. Kompletan intervju možete pogledati OVDJE.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje