Prijatelj mi je dao brancina za ručak kojeg je ulovio to jutro na Ižu. Kad sam ga otvorila, našla sam pun želudac plastičnih omota, ispričala nam je zabrinuta čitateljica.

Spremila ga je za ručak, ali ipak se pitala koliko je ta riba bila zdrava za jelo. Odgovor smo potražili na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. I porazan je. Oceanograf dr. sc. Pero Tutman kaže kako je ta pojava sve češća.

– Prvo istraživanje o mikroplastici proveli smo 2016. godine i od tada se njena količina u moru znatno povećava. Nažalost, egzaktnih podataka o tačnoj količini mikroplastike u moru nema – kaže.

Trenutno svjetski instituti rade istraživanja kako bi se dobili podaci o tome kako mikroplastika utiče na ljudski organizam.

– Ono što sa sigurnošću znamo je da dio plastike izbacujemo iz sistema, a ostatak odlazi u naš krvotok. U toku su razna istraživanja, pa još nije u potpunosti jasno kako sve plastika utiče na hormonalni sistem te ljudsko zdravlje općenito – kaže Tutman.

Od mikroplastike se, nažalost, ne možemo zaštititi niti da prestanemo jesti morske plodove.

– Ona je danas svuda oko nas, u zraku i na kopnu, te smo s njom stalno u doticaju – objašnjava.

Ipak, kako bismo smanjili unos mikroplastike, savjetuje da ribu moramo pravilno očistiti.

– Prilikom čišćenja obavezno se moraju maknuti sva crijeva i želudac. Tako svu mikroplastiku koju je riba konzumirala, a ostala joj je u želucu, vi nećete unijeti u svoj organizam – objašnjava.

Bez obzira na sve, straha od jedenja ribe nema.

– I dalje je puno manja opasnost od ribe nego mesa. Meso je puno raznih hormona i aditiva kojima se životinje hrane prilikom uzgoja. To je mnogo štetnije za ljudski organizam nego riba. Ona je i dalje za nas u globalu puno zdravija – kaže doktor.

Toksikolog Franjo Plavšić upozorava kako je ribu nakon ulova bitno odmah smjestiti na led ili spremiti za jelo.

– Riba je inače puna histamina. Ako je pravilno ne skladištite, odmah nakon ulova histamin se oslobađa te kod osjetljivih ljudi može uzrokovati alergijsku reakciju – objasnio je.

Isto vrijedi i za školjke, koje su “filtri” morske vode te u sebi nakupljaju toksine i mikroplastiku.

– Kod njih je posebno bitno dobro čišćenje i skladištenje – zaključuje Plavšić.

47 riba od ukupno 90 u želucu je imalo plastiku. Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu to je istraživanje proveo 2016. godine. Danas bi broj takvih riba bio puno veći.

30 posto ribe u moru u sebi ima plastiku koju su progutale iz okoliša. UN-ov program za okoliš tvrdi da bi do 2050. godine u morima moglo biti više plastike nego riba. (24sata.hr)