Hrvatska jest ukinula PDV za doniranu hranu kako bi ona došla do socijalnih samoposluga, ali trgovački lanci i dalje hranu drže na polici gotovo do posljednjeg dana valjanosti – i nakon toga završava u smeću.

Mada je prošlo više od dvije godine otkako je ukinut PDV na doniranu hranu, svaki dan više od hiljadu tona jestive i zdravstveno ispravne hrane završava u kontejnerima, a ne u socijalnim samoposlugama i pučkim kuhinjama. Razlog: Pravilnik o oslobađanju plaćanja PDV-a za doniranu hranu, kojim se potiče doniranje hrane bez stvaranja dodatnih troškova za donatora doduše postoji, ali nije zaživio.

Trgovački lanci, restorani, catering-tvrtke i proizvođači hrane i dalje neusporedivo više hrane bacaju nego doniraju, zbog čega socijalne samoposluge koje djeluju u Rijeci, Vinkovcima, Crikvenici, Vukovaru, Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu i drugim gradovima i dalje nemaju stalnu isporuku hrane za svoje korisnike kojih je sve više.

Odgovor na pitanje zbog čega trgovci i dalje hranu radije bacaju, potražili smo kod Zorana Grozdanova i Mladene Tadej, riječkih aktivista koji su prije dvije godine i predvodili kampanju za ukidanje PDV-a za doniranu hranu. Grozdanov, je koordinator Mreže hrane, platforme koja okuplja desetak udruga. Njihov je cilj izgraditi učinkovit nacionalni sustav doniranja i distribucije hrane pod geslom “Za Hrvatsku bez gladnih!”

„Možda ipak i to prodam i zaradim…”

On nas uvjerava kako je glavni problem u nedostatku sistema doniranja hrane i u socijalnoj neodgovornosti donatora. “Problem je u potpunom nedostatku svijesti da se stotine i hiljade porodica u Hrvatskoj mogu nahraniti s hranom koju trgovci proizvođači svakodnevno bacaju, a ne doniraju”, objašnjava Grozdanov.

Mladena Tadej, volonterka riječke socijalne samoposluge i članica  Mreže hrane, podsjeća da su na početku njihove kampanje za oslobađanje donirane hrane PDV-a trgovci tvrdili da im je PDV glavna prepreka. U međuvremenu se pokazalo da to ipak nije tačno i da to nije jedini problem. “Glavna prepreka su njihova želja za profitom, nesolidarnost i nebriga”, rezolutna je riječka aktivistica. Trgovci, po njezinim riječima, robu prodaju do zadnjeg dana roka trajanja i nude je i sa 80% popusta. Iako po važećem pravilniku mogu donirati robu od 90 do sedam dana prije isteka roka trajanja i biti oslobođeni PDV-a. U Rijeci je iznimka Dukat koji je, kaže Tadej, jedina tvrtka koja surađuje i daje robu čak i desetak dana prije isteka roka trajanja. Iz toga se nameće nedvojben zaključak: profit je glavni razlog zbog kojeg trgovci i tvrtke ne doniraju hranu.

Dodatni problem krije se u činjenici da socijalne samoposluge nemaju logistiku i prijevozna sredstva za dopremanje hrane od donatora do svojih korisnika. Veliki trgovački lanci i proizvođači po sadašnjem sistemu nemaju interesa dopustiti korištenje vlastite logistike za tu namjenu, tako da umjesto tog dodatnog troška i dalje radije bacaju i uništavaju hranu nego da je doniraju. (DW)