Hiljade stranica rukom pisanog dnevnika vjerovatno kriju odgovore na mnoga nerazjašnjena pitanja
Ratni dnevnik osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića skriva odgovore na mnoga pitanja. Ovih dana ponovno je aktualizovan i to tokom suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću iz srpske tajne službe.
Stanišiću, bivšem šefu SDB-a, i Simatoviću, bivšem zapovjedniku SDB-ove jedinice za specijalne operacije, na teret se stavlja uspostava, organizacija i naoružavanje specijalnih jedinica koje su kasnije počinile brojne zločine po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U Mladićevom dnevniku stoji zapis o sastanku s kraja septembra 1995. godine gdje su on, Stanišić i Momčilo Perišić raspravljali o Arkanovim Tigrovima koji su došli o Bosnu i Hercegovinu.
Vodstvu bosanskih Srba smetalo je što je Arkan uopće došao na bojište koje je bilo pred pucanjem, ali nikome na ovom suđenju nije bilo potpuno jasno zašto bi Stanišić raspravljao o tome.
Tužbi je to još jedan u nizu dokaza da je Miloševićev režim preko svojih tajnih službi zapravo kontrolisao sve te silne paravojne jedinice.
Mladićevi dnevnici zaplijenjeni su tokom njegovog hapšenja, a posebno je zanimljivo da praktično niko nije osporavao vjerodostojnost bilješki koje su potvrđivane iz nekoliko izvora, a postoje čak i snimci nekih sastanaka koje dokazuju da je Mladić vjerodostojno prenosio sve o čemu se raspravljalo.
Za Hrvatsku je i dalje problematično što je on detaljno bilježio vojnu saradnju između HVO-a i Vojske Republike Srpske u napadima na Armiju BiH.
U ranije objavljenim Mladićevim bilješkama je i zapis s pregovora političkih vođa bosanskih Hrvata i Srba koji su na štetu muslimana vođeni u mađarskom Pečuhu i u Njivicama u Crnoj Gori, opisao je Večernji list.
Na sastanku s delegacijom Hrvatske održanim 5. oktobra, 1992. u Pečuhu, Mladić je zapisao riječi generala HVO-a Slobodana Praljka, kojeg naziva “zamjenikom ministra odbrane Hrvatske”:
– Hrvatski cilj je Banovina iz 1939., ako to ne dobijemo, nastavljamo rat. Treba razmijeniti stanovništvo, iseliti Hrvate iz Vojvodine, rekao je Praljak na razgovorima u kojima se težilo uspostavljanju primirja između Srba i Hrvata u BiH.
Isti sagovornici sastali su se tri sedmice kasnije u Njivicama gdje je Praljak rekao kako su na dobrom putu da prisile Aliju Izetbegovića na podjelu BiH.
– Mi ćemo što logistički, što prisilom natjerati Aliju da sjedne za stol s Matom Bobanom (tadašnjim vođom Hrvata u BiH) i Karadžićem. Tuđman je već pristao na razgovor s Karadžićem, Dobricom Ćosićem i Bobanom.
Njivice su bile poprište i, kako ga je Jutarnji svojevremeno opisao, finansijski najtežeg sastanka. Tada je Mladić zabilježio da je od hrvatske strane dobio 1.191.246 tadašnjih njemačkih maraka i dvije cisterne dizela za oružje i “učinjene usluge”.
Dogovoreno je da Hrvatska plati i dodatnih osam miliona maraka. Istini za volju, službeno su transakcije išle preko HVO-a, ali budući da ih se tada finansiralo iz Zagreba, novac je došao iz Hrvatske, podsjetio je tada Jutarnji list.
Arhiva pokojnog generala Praljka, dostupna i preko interneta, samo potvrđuje takve tvrdnje. Praljak je objavio čak i detaljni cjenovnik dogovoren između HVO-a i 1. Igmanske brigade VRS-a.
Tamo stoji čak i cijena koju će HVO platiti za eventualno uništene tenkove ili artiljeriju. Jedna od stavki kaže ovako:
“Topništvo 1. Igmanske brigade VRS će u vremenu od 20.11.1993. godine sa svojih vatrenih položaja podržati naše snage sljedećim oruđima i streljivom – Top 130 mm H-46 …. 1 kom. sa 100 metaka TF …. 350.000 DEM – Top 88 mm ………. 1 kom. sa 100 metaka ……. 287.000 DEM
Ove količine streljiva se stavljaju na raspolaganje zapovjedništvu OG-2 i bit će utrošeno na njihov zahtjev do 20.11.1993. godine”
Srpski Helsinški odbor za ljudska prava objavio je svojevremeno i transkripte presretnutih Mladićevih razgovora gdje on detaljno opisuje kako će prodavati oružje hrvatskoj strani i na tome jako dobro zaraditi.
RAZGOVOR MLADIĆ-KARADŽIĆ, 1994.
MLADIĆ: Ovi se tuku jako između sebe, u reonu ovog, ovog vraga, Žepča, Maglaja tamo i Zavidovića
KARADŽIĆ: Aha
MLADIĆ: I intenzivna su im dejstva. Oko Kiseljaka.
KARADŽIĆ: Aha
MLADIĆ: I Kreševa. Oni tamo traže svega i svačega.Ja ne znam da li da im to prodajemo. Ja sam to bio uvećo. Dali smo im jednu količinu 7-9 i to po tri puta većoj cijeni.
KARADŽIĆ: Aha
MLADIĆ: I to su nam platili u gotovu; nabavićemo mi sebi i njima
KARADŽIĆ: Dajte, dajte. Proizvođač je proizveo, pa ćemo dobiti. Ja sam to sredio.
MLADIĆ: Pa da uzmem i da onda to prodam po nešto. Ovako, da Vam kažem, tražili su nam sto pušaka 7,62 onih automatskih.
KARADŽIĆ: da da da
MLADIĆ: Ja sam im odredio cijenu pet hiljada po komadu oni su se odlučili da kupe 30. Predaju u keš lovi.
KARADŽIĆ: Da pa dobro. Možda je skupo to.
MLADIĆ: Nije, nije, Nije predsjedniče za ustaše. Ništa se ne sikirajte. Bolje da mi njima uzmemo, da im i krv uzmemo ako možemo,
KARADŽIĆ: Dobro, ajde, al oni nisu nikad bili s nama u sukobu.
MLADIĆ: I sljedeće, imo bi jednu molbu.
KARADŽIĆ: Reci
MLADIĆ: Ovaj Tomo Kovač, taj se ponaša ko ždrijebe u žitu.
KARADŽIĆ: Je li?
MLADIĆ: Prvo uzme vojnike iz Drinjskog korpusa, i to su vojnici ovaj iz Birača, koje je on uzo tamo prema Zelenom Jadru, (Srebrenica). I sad to on hoće da povuče. Postavio ultimativni neki zahtjev direktno Živanoviću. Ne može on da korespondira sa Živanovićem. On. ministar može preko mene da korespondira sa Živanovićem.
KARADŽIĆ: Za šta ih traže? Oni traže iz Korpusa da ih prekomanduju u u —
MLADIĆ: Ma ne. On je uzeo iz Korpusa te ljude i sada s njima tamo na položaju hoće da ih muva negdje ko zna kuda on hoće to da vodi. Međutim, ja nemam druge ljude prema Zelenom jadru (Srebrenica), već to njegovo. I neka smenjuje tu jedinicu i taj dio fronta što drži kako god zna. Faktički, radi se o tome da mi moramo tamo nešto raditi. On čim vidi da je, da predstoji borba, on odmah uvati tutanj.
KARADŽIĆ: Da da, ne može, ne može to radit.
MLADIĆ: J… li ga ćaća. Daj ga malo pritegnite i neka nađe smjenu da ne dira tu jedinicu nipošto, molim vas. (Express.hr)
