Nedjelja, 18. August 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Darinka prije 36 godina prodala svog “fiću”, a život joj se nakon toga pretvorio u pakao

Davne 1983. godine, tada 29-godišnja Darinka Krstić prodala je svog “fiću” poznaniku. Ono što se dogodilo poslije samo nekoliko mjeseci, mnogo godina kasnije napraviće joj pakao od života.

Krstićeva je automobil prodala, a da nije “prebacila” dokumenta na novog vlasnika. Ubrzo se događa da novi vlasnik, odlazi u kafanu, spušta ključeve na šank, a treća osoba, pijani muškarac, uzima te ključeve, maltene ih krade, sjeda u “fiću” i – usmrćuje pješaka, piše Blic.rs.

Za sve to Darinka saznaje tek nakon 15 godina i to tako što joj stiže tužba od osiguravajućeg društva, a na osnovu toga što je u trenutku nesreće, na papiru, bila vlasnik vozila. Ona danas, tako zbog dugova i kamata koje su godinama rasle, ima dug od preko milion dinara, iako joj je od penzije već oduzeto više od 300.000 dinara.

Taj “treći čovjek” koji je pijan usmrtio pješaka jula 1983. godine biva osuđen, a sud presuđuje da novčanom kaznom moraju biti sankcionisani i vozač i vlasnik auta, odnosno Darinka, koja je prodala automobil, ali bez pisanog ugovora i “prebacivanja” vlasništva u saobraćajnoj dozvoli.

Ko je vlasnik vozila?

Cijeli proces protiv Darinke pokrenut je na osnovu toga što se ona vodi kao vlasnik vozila. Zakonski gledano, iako je njeno ime upisano u saobraćajnoj dozvoli, ona u tom trenutku nije bila vlasnik, jer je pomenutom poznaniku dala ključ u ruke, i u zamjenu za “fiću” uzela novac.

Da se upravo tako dogodilo, i da Darinka nije ništa kriva, niti je bila u vlasništvu vozila kojim je usmrćen pješak, potvrdio je i čovjek kome je prodala “fiću”. On je na sudu izjavio da je u trenutku saobraćajne nezgode, vlasnik bio on. Sud je prihvatio njegov iskaz, ali ga nije uvažio.

Šta kaže zakon?

Zakonski gledano, uopšte nije potrebno da se sastavi kupoprodajni pisani ugovor. Ovo je za “Blic” potvrdila i advokatica Maja Orlović.

– Prijenos prava vlasništva na vozilo ne obavezuje kupca i prodavca na pisani ugovor. Kada kupac uzme ključeve auta i saobraćajnu dozvolu, a prodavcu da novac, u tom trenutku postaje novi vlasnik, što je do sada utvrđeno u praksi – kazala je Orlović.

Šta se događa dalje?

Iako se žalila, 2007. godine je presuđeno da Darinka mora da plati kaznu od 56.000 dinara. Kamate teku, te iako joj je do sada od penzije odbijeno više od 300.000 dinara, ona trenutno ima dug od čak 1.076.383 dinara.

Ona je ispričala kako je sve počelo prije 36 godina, i da zbog dvije nepravde koje su je usput sustigle, ona danas živi u teškom siromaštvu.

– Auto sam još 1983. godine prodala jednom čovjeku, a udes je napravilo treće lice. Taj je, faktički ukrao ključeve, uzeo sa stola pijan, vozio bez dozvole i ubio ženu. 15 godina kasnije, mene kao vlasnika vozila tuži osiguravajuća kuća, a niko me u međuvremenu nije obavijestio o ovoj situaciji – počinje priču Darinka, sada 65-godišnja penzionerka.

Odluka o njenoj krivici u čitavom slučaju suštinski se zasniva na tome da je ona svoje vozilo osigurala, i to od odgovornosti pričinjene štete trećem licu, i da je to osiguranje bilo na snazi u trenutku nesreće, na njeno ime. Kada je osiguravajuća kuća isplatila obeštećenje porodici žene koja je poginula u saobraćajnoj nezgodi, od Darinke je tražila da te troškove nadoknadi.

Ona ovu priču potkrepljuje dokumentacijom: presudom Okružnog suda u Beogradu iz juna 2007. godine, kao i presudu Prvog opštinskog suda u Beogradu.

Darinka se, kada je dobila tužbu, dakle, gotovo 15 godina kasnije od saobraćajne nezgode u kojoj je poginula žena, pojavljuje na sudu, i to čini naredne tri ili četiri godine, svaki put na po nekoliko minuta, imajući u vidu da se vozač auta nijednom nije pojavio.

Prisjeća se dalje: nakon tog perioda, osiguravajuća kuća objavljuje na sudu kako to treće lice, vozača koji je učestvovao u saobraćajnoj nezgodi, ne može da pronađe ni vojska ni policija, čime Darinka, koja “fiću” nije vidjela oko 20 godina – postaje jedini nosilac odgovornosti i potrebno je da plati kaznu.

– U tom trenutku, prema sudu, isključivo sam ja kriva. Ali, 2006. godine uspijevam da pronađem čovjeka kome sam prodala auto još 1983. godine, koji je odmah rekao da je auto tada bio njegovo vlasništvo. On je to izjavio i pred sudom, ali sud to nije uvažio – priča nam Darinka.

Sve to dovodi do presude od 6. juna 2007. godine: osnovni dug iznosi 56.260 dinara, a potrebno je da plati i sudske troškove, nešto “jače” od 15.000 dinara.

– Sudske troškove sam odmah platila, a rečeno mi je da će me kontaktirati izvršitelji, međutim, to se nije dogodilo i ja od njih nemam ništa napismeno. Kad se to dogodilo, već sam imala kredit – kaže Darinka.

Milionski dug na grbači peznionerke

Međutim, na osnovu obračuna kamate, njen dug od 56.000 dinara porastao je na čak 1.374.369 dinara. Do sada joj je od penzije odbijeno 359.323 dinara, a ostalo je još 1.076.383 dinara na koje takođe “teče” kamata. Gotovo je izvjesno da Darinka ovaj dug neće isplatiti za života.

Svoju sadašnjost opisuje gušeći se suzama: prvih šest mjeseci 2018. godine, penziju je dobijala iz dva dijela po 5.000 dinara. Mjesečna rata kredita košta je 12.000.

Ona kaže i da joj kćerka pomaže koliko može, kao i komšije.

Posljednjih mjeseci, uz odbijanje duga, prima dva puta po 9.000 hiljada dinara penzije mjesečno. Bila je u programu za operaciju kuka, ali to bi je koštalo 15.000 dinara, i morala je da odustane.

Kako je došlo do ovakvog stanja stvari? U pitanju je druga velika nepravda koja se dogodila ovoj ženi, a to je veoma zbunjujuć način na koji joj je obračunata kamata. Po principu “kamata na kamatu”, ova penzionerka sada mora da plati milionski iznos duga. (Blic.rs)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,