Malo ko danas se još sjeća načelno beznačajne vijesti o Justin Sacco i njezinom politički nekorektnom tweetu koji ubrzo nakon objave postao tema sedmice.

No, kao što to i obično biva u ovakvim situacijama, javnost prestaje pratiti određene priče i one padaju u zaborav. No, Justine nikada neće zaboraviti tweet koji joj je uništio život.

Podsjetimo, Sacco je 2013. godine objavila tweet u kojem je pisalo “Idem u Afriku. Nadam se da se neću zaraziti AIDS-om. Šalim se. Bjelkinja sam”. Tek kad je sletjela u Cape Town saznala je da je njezin tweet postao viralni hit zahvaljujući Samu Buddleu koji ga je podijelio sa svojih 15 hiljada sljedbenika. Tvrtku IAC u kojoj je u to vrijeme radila, javno se ogradila od njezine objave, piše Index.hr.

Izgubila posao i dobivala prijetnje smrću

Zbog nepažljive je objave izgubila posao, uništen joj je ljubavni život, a dobivala je i prijetnje smrću.

No, nakon više od godinu dana, PR konsultantica odlučila se vratiti u medije kako bi s javnošću podijelila priču o tome koliko razorna sramota na društvenoj mreži može biti.

“Vjerovala sam da moj tweet niko neće doživjeti ozbiljno. Nažalost, nisam jedan od likova iz South Parka niti komičar pa nije postojao opravdan razlog da epidemiju komentiram na tako politički nekorektan način”, govori Sacco.

Govori da se radilo o traumatičnom iskustvu, nije mogla spavati, budila se usred noći, a čak su joj i članovi porodice poručili da im je okaljala ugled.

“Javno sramoćenje nema veze s njom”

Sve njezin objave našle su se pod povećalom pa je bila prisiljen odseliti iz New Yorka i pronaći novi posao. Susrela se i Biddleom koji se javno ispričao zbog retvitanja.

Njezina je priča privukla pažnju Jona Ronsona, autora knjige koja se bavi javnim sramoćenjima.

“Kad sam je upoznao imala je želju hiljadama ljudi objasniti na koji su je način povrijedili i nekako popraviti svoj imidž. No, sad joj je postalo jasno da javno sramoćenje nema veze s njom. Društvene mreže savršene su za manipuliranje našim željama da bude prihvaćeni, a upravo je to dovelo do ovog”, govori Ronson i zaključuje: “Njezini mučitelji su dobivali pohvale čim su je počeli vrijeđati pa su i nastavili raditi isto. Njihova motivacija bila je ista kao i njezina, željeli su pažnju stranaca”.

(Tuzlanski.ba)